I promessi sposi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
I promessi sposi
I promessi sposi - 2nd edition cover.jpg
Naslovna stranica izdanja iz 1842. godine
Autor(i) Alessandro Manzoni
Država  Austrijsko Carstvo
Jezik italijanski
Žanr(ovi) historijski roman
Datum izdanja 1827 (prva verzija)
1842 (revidirana verzija)
Vrsta medija štampa (tvrdi i meki uvez)
Stranica 720

Zaručnici (tal. I Promessi sposi) - prvi talijanski povijesni roman, kojega je napisao Alessandro Manzoni 1827. godine. To je najpoznatiji i najčitaniji roman na talijanskom jeziku.[1]

Radnja se odvija na sjeveru Italije 1628., za vrijeme opresivnih godina pod španjolskom vlašću, ponekad se roman vidi kao prikriven napad na Austriju, koja je kontrolirala područje u vrijeme kada je pisan. Autor je opisao između ostalog i epidemiju kuge, koja je pogodila Milano oko 1630.

Roman govori o dvoje zaljubljenih koji su prošli kroz sve prepreke samo da budu zajedno.[2] U središtu je radnje dvoje seoskih zaručnika čije vjenčanje onemogućuju mjesni moćnik i ustrašeni župnik. Manzonijevo shvaćanje povijesti prožeto je kršćanskim naukom o spasenju i vjerom u Božju providnost pa, u skladu s tim, nakon mnogobrojnih peripetija njegov ep o običnom puku završava sretnim vjenčanjem.[3] Bavi se različitim temama, od kukavičke, licemjerne prirode jednog prelata (Don Abbondio) i herojske svetosti drugih svećenika (Padre Cristoforo, Federico Borromeo), o nepokolebljivoj snazi ljubavi (odnos Renza i Lucije, i njihova borba da se konačno opet vide i budu u braku), i nudi neke oduševljene uvide u tvorevine ljudskog uma.

Manzoniju je inspiracija za ovaj roman bio "Ivanhoe" Waltera Scotta iz 1820.[4]

U 20. stoljeću bilo je mnogo filmskih adaptacija romana u Italiji, a prema romanu su nastale i dvije opere. "Zaručnici" A. Manzonija je roman koji spada u remek-djela europske književnosti.[5]

Papa Franjo je izjavio da je u čak tri navrata pročitao roman "Zaručnici": 'Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati opet', rekao je, napominjući kako ga je s tim djelom upoznala njegova baka, još dok je bio dijete.[6]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Archibald Colquhoun. Manzoni and his Times. J. M. Dent & Sons, London, 1954.
  2. https://nkpp.wordpress.com/2013/07/18/alessandro-manzoni-zarucnici/ Preuzeto 21. veljače 2015.
  3. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38723 Preuzeto 21. veljače 2015.
  4. Georg Lukàcs: The Historical Novel. University of Nebraska Press, 1969. ISBN 978-0803279100.
  5. http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=100016496 Preuzeto 21. veljače 2015.
  6. http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/papa-franjo-otkrio-kakvu-glazbu-slusa-i-koji-mu-je-najdrazi-film---303874.html Preuzeto 21. veljače 2015.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]