Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mount Everest

Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009. organizovana je u periodu mart - maj 2009. god. Kao prve alpinistkinje iz Hrvatske, na vrh su se 19. V. popele sestre Darija i Iris Bostjančić u društvu nekoliko Šerpa (vođa Lakhpa Nuru), a 21. V. i Ena Vrbek i Milena Šijan.[1]

Alpinistice su se pripremale 14 mjeseci. Ekspediciju su činili: Darko Berljak, vođa ekspedicije, sestre Darija i Iris Bostjančić, Milena Šijan, Ena Vrbek, Vedrana Simičević, Sanja Đurin, Jana Mijailović, Tea Đurek, Josipa Levar, dr. Lana Đonlagić i Sunčica Hrašćanec. U osvajanje Mount Everesta su krenule u martu.

Izbor najpripremljenijih vršen je tako što su napravljene tri tablice prema kriterijima spremnosti za uspon. Jednu je napravio vođa ekspedicije Darko Berljak, drugu Šerpe, a treću liječnica. Prve četiri djevojke podudarale su se na sve tri tablice i stekle su privilegiju da ispenju vrh.

Prvi uspon[uredi | uredi kod]

Od baznog logora na 5.380 metara na uspon su prve krenule sestre Darija i Iris Bostjančić. Uspon prema vrhu trajao je više od 100 sati.[2] Tokom uspona zatrpala ih je lavina, ali bez posljedica.[3]Završni i teški iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu počeo je 18.05. prije 22,00 sata s Južnog sedla (7.920 m.). Cijeli taj dan duvao je snažan vjetar, ali se smirio oko 21,00 i brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h. Više desetaka penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Šerpa odmah je krenulo na uspon, među njima Darija, Iris i trojica Šerpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Prva dionica završnog uspona čini penjanje do tzv. »Balkona« na visini od 8.400 metara. Tamo su došli za nešto više od 4 sata, što znači da su 100 metara visinske razlike penjale za nepun sat, što je za te uslove dosta brzo.

Sljedećih pet i po sati trebalo im je do Južnog vrha (8.750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i Hillaryevog stepenika do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak. Ostatak ekipe u baznom logoru, stalno otvorenom radio vezom pratio je svaki korak penjačica. Uspon je završen u 9,40.[4]

Slijedio je još teži i opasniji dio puta od uspona, višesatno spuštanje prema Južnom sedlu gdje su prenoćili. Sestre Bostjančić su prilikom povratka u bazni logor nakon svog pothvata naišle na penjača koji je kolabirao i pružile su mu prvu pomoć (dale su mu inekciju). Sa druge strane, u 72 dana koliko je trajala, hrvatska ekspedicija nije imala nijednu visinsku bolest, ni jednu ozeblinu i niti jednu povredu.[5]

Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene te godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u historiji koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta.

Drugi uspon[uredi | uredi kod]

Najmlađa i najstarija članica ekspedicije i obje pripadnice Hrvatske gorske službe spašavanja, Zagrepčanka Ena Vrbek (24) i Splićanka Milena Šijan (40) krenule su dva dana kasnije i na vrh Himalaje stigle su 21. maja u 4.50, nakon uspona za samo osam i po sati iz logora 3 na Južnom sedlu. [6] S njima se trebala popeti i Riječanka Vedrana Simičević, ali se ona, ne želeći zadržavati grupu, zbog zdravstvenih tegoba sama vratila niz strmu padinu Lhotsea u logor 2. S djevojkama na vrh je išao i sirdar (vođa Šerpa) Lakhpa Nuru koji je prije dva dana pratio i Dariju i Iris Bostjančić.

Reference[uredi | uredi kod]