Gustav Robert Kirchhoff

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gustav Robert Kirchhoff
Gustav Robert Kirchhoff.jpg
Rođenje 12. ožujka 1824.
Rusija Kalinjingrad, Rusija
Smrt 17. listopada 1887.
Njemačka Berlin, Njemačka
Polje fizika, kemija
Institucija Sveučilište u Berlinu
Sveučilište u Breslauu
Sveučilište u Heidelbergu
Alma mater Sveučilište u Kalinjingradu
Akademski mentor Franz Ernst Neumann
Istaknuti studenti Max Noether
Ernst Schröder
Poznat po Kirchhoffov zakon o naponu
Kirchhoffovi zakoni o strujnom krugu
Spektralna analiza
Kirchhoffovi zakoni
Istaknute nagrade Rumfordova medalja

Gustav Robert Kirchhoff (Königsberg, 12. ožujka 1824. – Berlin, 17. listopada 1887.), njemački fizičar i kemičar.

Svojim je radnom jako doprinio osnovnom razumijevanju strujnog kruga, spekrotskopije i emisiju radijacije crnih tijela sa zagrijavanim objektima. Pojam radijacija „crnog tijela“ skovao je 1862., a dva seta nezavisnih koncepata o zakonima strujnog kruga i termalne emisije nazvani su „Kirchhoffovi zakoni“ u njegovu čast.

Kirchhoff je rođen u Königsbergu, Istočna Prusija (danas Kalinjingrad), kao sin Friedrich Kirchhoffa, odvjetnika i Johanne Henriette Wittke. Kirchhof je 1847. diplomirao na Königsbergškom sveučilištu i oženio se Clarom Richelot, kćerkom njegovog profesora matematike Friedricha Richelota. Iste godine preselili su se u Berlin, gdje su bili dok Gustav Kirchhoff nije dobio mjesto profesora u Breslau (danas Wrocław).

Kirchhoff je svoje zakone o strujnom krugu, koji su danas svudašnji u električnom inženjeringu, formulirao 1845. dok je još bio student. Svoje zakone o termalnoj radijaciji izložio je 1859, a dokazao ih je 1861. U Breslau je na spektroskopiji radio sa Robertom Bunsenom, a bio je i su-otkrivač elemenata cezija i rubidija 1861. dok je proučavao kemijsku kompoziciju Sunca preko njegovog spektralnog potpisa.

Rumfordovu medalju dobio je 1862. i to zbog istraživanja fiksiranih linija sunčevog spektra i inverzija svijetlih linija u spektru umjetne svjetlosti.

Jako je doprinio području spektroskopije tako što je formalizirao tri zakona koja upisuju spektralnu kompoziciju svjetla koje emitiraju užareni objekti, nadograđujući se na otkrićima Altera i Angstroma (vidi: spektralna analiza).

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]