Gusinje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Gusinje

Osnovni podaci
Opština Gusinje
Stanovništvo
Stanovništvo ((2003)) 1704
Geografija
Koordinate 42°33′26″N 19°50′01″E / 42.557166°N 19.833666°E / 42.557166; 19.833666
Nadmorska visina 1014 m
Gusinje na mapi Crne Gore
Gusinje
Gusinje
Gusinje (Crne Gore)
Ostali podaci
Pozivni broj 051
Registarska oznaka GS


Koordinate: 42° 33′ 26" SGŠ, 19° 50′ 01" IGD
Gusinje, gradsko naselje u opštini Gusinje u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 1704 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2472 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi kod]

Gusinje se nalazi u neposrednoj blizini granice sa Albanijom, na ušću Vruje u reku Grnčar. Nalazi se u jugozapadnom delu Plavsko-Gusinjskog basena na oko 900 metara nadmorske visine, ispod strmih padina Prokletija sa juga i Visitora sa severa, na mjestu gdje se ukrštaju putevi iz tri ledničke doline. Nema bitan saobraćajno geografski položaj tako da je područje izrazite migracije stanovništva. Okruženo je visokim planinama i ima oštru klimu.

Kroz manje pristupačnu ali prelijepu dolinu Rapojana nekada je vodio važan karavanski put do Albanije. U njoj se nalazi kraško selo Oko Skakavice i 20 m visok vodopad Grlja na ulazu u kanjon. Inače su ti krajevi u podnožju Prokletija, kojima pripada i Gusinje, poznati po bogatstvu voda i izvora. Na svega 1,5 km od naselja, na nadmorskoj visini od 925 m, nalaze se Alipašini izvori, koji su vijekovima predstavljali nezaobilazan dio ovdašnjeg života. To je najveće stalno kraško vrelo u Crnoj Gori. Izvire na površini od preko 300 kvadratnih metara dajući tokom većeg dijela godine oko četiri kubna metra vode u sekundi.

Istorija[uredi | uredi kod]

O Gusinju se malo zna iz ranijih vijekova. Po mišljenju Račkoga Dukljaninova župa Guisenio bit će da je Gusinje i njegov kraj. U 14 vijeku je u Plavskoj župi postojalo selo Gusino, bez sumnje današnje Gusinje.

Starije stanovništvo Gusinja su rano izagnali Klimente i zagospodarili onim krajem. Njih su od prije oko početka 18. vijeka napala i izagnala okolna plemena. Od tada su Gusinje naselili plavski muslimani i dr., i ono je postalo sjedište vlasti onog kraja. Ami Boue (Ami Boué, 1794-1881) je 1836. računao da Gusinje ima 300 domova srpskih i arnautskih, a Jurišić u polovini 19 vijeka nalazi, da je Gusinje imalo 400 domova, od kojih su četvrtina bili srpski.

U tursko doba Gusinje je vodilo trgovinu sa Skadrom, Peći i Mitrovicom. Čuveno je po oktobarskom vašaru. Kroz Gusinje i Plav je vodio stari put od Kotora i Skadra za Peć.

Znamenitosti[uredi | uredi kod]

Od kulturno istorijskih spomenika u Gusinju značajniji su crkva Svetog Đorđa, Vezirova džamija i crkva Svetog Antona u Dolji kod Gusinja.

Vezirova džamija u Gusinju

Crkva Svetog Đorđa u Gusinju podignuta je na mestu starijeg objekta, 1926. godine. Podignuta je prilozima ovdašnjeg pravoslavnog stanovništva. Crkva je jednobrodne osnove, zidana od neobrađenog pritesanog kamena. Pod je od kamenih ploča, a krovni pokrivač od sidra. Otvori imaju kamene okvire sa lučnim završecima. Ikonostas je rad Petra Čolanovića iz 1926. godine. Ikone su rađene u tehnici ulje na platnu. U crkvi je pedesetak štampanih ruskih knjiga, od kojih sedam iz XVIII vijeka.

Vezirova džamija je najstariji sačuvana džamija u Gusinju, sagradio ju je skadarski vezir Kara Mahmud Basatlija 1765. godine

Crkva Svetog Antuna u Dolji kod Gusinja građena je u periodu od 1933. godine do 1936. godine.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Gusinje živi 1189 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 35,6 godina (34,3 kod muškaraca i 36,8 kod žena). U naselju ima 483 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,53.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Bošnjacima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Godina Stanovnika
1948. 2402 [1]
1953. 2555
1961. 2756
1971. 2695
1981. 2625
1991. 2472 2076
2003. 1704 3015
2011.


Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Bošnjaci
  
1175 68.95%
Muslimani
  
262 15.37%
Albanci
  
173 10.15%
Crnogorci
  
48 2.81%
Srbi
  
37 2.17%
Hrvati
  
1 0.05%
Makedonci
  
1 0.05%
nepoznato
  
1 0.05%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2005, COBISS-ID 8764176
  2. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2004, ISBN 86-84433-00-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, oktobar 2004, COBISS.CG-ID 8489488

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]