Gudački instrumenti
Pod pojmom gudački instrumenti podrazumijevamo sve glazbene instrumente koji pripadaju skupini žičanih instrumenata i koji se sviraju na način da se preko žica povlači gudalo.
Danas se u klasičnoj glazbi koriste četiri standardna gudačka instrumenta: violina, viola, violončelo i kontrabas. U posljednje vrijeme pokušava se oživjeti upotreba izumrlih gudačkih instrumenata za potrebe stilskog izvođenja rane glazbe. Također, ovoj skupini instrumenata pripadaju i narodna glazbala, a danas se u techno glazbi koriste čak i električni gudački instrumeni.
Gudački instrumenti odlikuju se širokim registrom(dakle u mogućnosti su svirati velik broj tonova), sposobnošću reguliranja dinamike, agogike i boje tona (što omogućuje izražajnost) te virtuozitetom. Zato su općeprihvaćeni kao najvažniji instrumenti u klasičnoj glazbi. Čine temelj simfonijskog orkestra i imaju važne dionice u komornim sastavima. Mnoge skladbe za gudače kao soliste su prihvaćene kao najvrednija djela glazbene umjetnosti.
Tradicionalna izrada violina (tal. Liuteria[1]) je izrazito cijenjen obrt koji se sastoji u proizvodnji i obnovi gudačkih i trzalačkih instrumenata (gitara, bas, mandolina i dr.). Za to tvorci violina pohađaju posebne škole koje se temelje na bliskom odnosu mentora i štićenika, prije nego ovi pristupe šegrtovanju u lokalnim radionicama, gdje, u beskrajnom procesu, nastavljaju uvježbavati i usavršavati svoje tehnike. Kao temelj cremonskog identiteta, te presudne uloge u društvenim i kulturnim događajima grada, tradicionalna izrada violina u Cremoni je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2012. god.[2].
- ↑ Naziv dolazi od talijanskog naziva za lutnju, žičani instrument koji se uveliko koristio u baroku
- ↑ Traditional violin craftsmanship in Cremona UNESCO-vim službenim stranicama (en) Preuzeto 10. prosinca 2012.