Grisogono

Grisogono (lat. Chrysogonus), splitska patricijska (plemićka) obitelj koja se u dokumentima učestalije spominje od 15. stoljeća. Moguća je rodbinska povezanost sa istoimenom zadarskom plemićkom obitelji s pridjevkom Bortolazzi.

Godine 1822. dobili su austrijsku potvrdu plemstva.

Etimologija prezimena

Podrijetlo prezimena je grčko (Χρυσόγονος) što je rjetkost među dalmatinskim plemićkim obiteljima. Riječ chrysos znači zlato, a dodatak gonos označava rod, pleme ili koljeno. Sukladno tome neki su autori tumačili značenje prezimena Grisogono kao "zlatni rod", "zlatno pleme" ili "u zlatu rođen". Latinski oblik prezimena de Grisogonis s vremenom je istisnut sadašnjim oblikom – Grisogono.

Povijest

Još je Ciceron, u svom djelu Pro Roscio Amerino iz godine 80 BC, pominjao jednog Chrysogonusa. Obitelj Grisogono smatra se najstarijom živućom obitelji u Dalmaciji i vjeruje se da tamo potjeće još iz ranog srednjeg vijeka. Prema nekim izvorima kontinuitet članova obitelji može se pratiti od rodonačelnika obitelji Grisogona, kojeg je, prema kazivanju kronika Tome Arhiđakona (0.1200.-1268.), kliški knez Domald Snačić zarobio s mnogim splitskim plemićima 1225. godine i oslobođa ga godinu kasnije. Najstariji pouzdani član ove obitelji je Prvoslav Franjin (Perve de Francisco, Pervoslavo di Francisco), koji se u ispravama javlja 1325. i 1327. te 1341. kao egzaminator i sudac.

Članovi obitelji počinju učestalije koristiti prezime od početka 15. stoljeća, a kontinuirano tek od kraja istog stoljeća. Potomci obitelji i danas žive u Splitu te i dalje posjeduju palaču Grisogono na splitskom Peristilu.

Grb obitelji Grisogono

Grb obitelji Grisogono

Na crvenom polju tri vodoravne zlatne kolone (ešarpe). Postoji i druga varijanta: Zlatni lav na crvenom polju.

Literatura

• Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9

Vanjske veze

• Obitelj Grisogono - plemstvo.hr Arhivirano 2013-08-30 na Wayback Machine-u (sh)
• Grisogono - Hrvatska opća enciklopedija (sh)