Grčki hram

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rekonstrukcija klasičnog dorskog hrama, Gliptoteka u Münchenu.
Tlocrti raznih vrsta grčkih hramova.
Partenon u Nashville-u, Tennessee, SAD je replika u prirodnoj veličini grčkog Partenona.

U grčkoj arhitekturi najvažnija zgada bio je hram. Hram se razvija iz mikenskog megarona - središnjeg pravokutnog prostora sa stupovima. Od drvene "kuće" gdje se sklanjala skulptura božanstva, postepeno je nastala monumentalna kamena građevina na stepenastoj platformi (stilobat), s pravokutnim tlocrtom.

Naos ili svetište je temeljni centralni prostor grčkog hrama uokviren mramornim zidovima; ispred naosa stoje stupovi (najprije dva, a kasnije po četiri) koji nose arhitrav pred-prostora (anta), na arhitravu počiva drveni krov na dvije plohe popločan crijepom od opeke koji se i danas koristi na kućama. Kasnije hramovi postaju sve bogatiji, tj. dodaju se pred-prostori sa stupovima i iza naosa, a kasnije i oko cijelog hrama.

S tijesnim i mračnim svetištima, a jasnim i otvorenim pročeljem s ritmom brojnih stupova, grčki hram je više vanjska nego unutarnja arhitektura. Hramovi mogu varirati prema veličini građevine ili regionalnim sklonostima, ali njihove osnovne crte toliko su slične da je podesno sagledati ih u jednoj uopćenoj "tipičnoj" osnovi. To jedinstvo grčkih hramova nazivamo redom, a redovi se razlikuju po svojoj kombinaciji elemenata osnove (stilobata), nosača (zidova i stupova) i tereta (arhitrava i krovišta). Najstariji grčki stil je dorski red koji se potpuno razvija tek u klasičnom razdoblju.

Osobito je stup značajan za grčku arhitekturu jer prema njegovom izgledu, možemo govoriti u kojem su stilu izgrađeni hramovi. Stup je okomiti nosač tereta, a sastoji se od tri dijela: podnožje (baza), trup (tijelo), kapitel (glava). Rijetko je napravljen od jednog komada nego se cilindrični valjci (tamburi) nadostavljaju jedan na drugi s gotovo neprimjetnim sastavima. Širina stupa, osobito širina pri dnu, određuje i sve ostale mjere u hramu - ona je modul, mjera. Stup nije gladak, u njegovu vertikalu urezani su uzdužni plitki žljebovi koje nazivamo kanelurama (franc. cannelle, cannelure = cijev, žlijeb) ili kanelirima.

Stup redovito počiva na podnožju iz kojega se izdiže trup stupa, a završava s kapitelom ili glavicom stupa (lat. capitulum = glavica).

Grci su stvorili tri različita tipa stupova i po tome razlikujemo i njihove stilove:

U klasičnom razdoblju javlja se još nekoliko vrsta hramova, kao što su:

  • Peripteros - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na dužoj strani je jednak dvostrukom broju stupova na frontalnom dijelu (Partenon);
  • Pseudoperipteros (lažni peripteros) - bočni stupovi nisu slobodni, vežu se za cele;
  • Dipteros - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cijele građevine, ali u 2 reda;
  • Pseudodipteros - sličan pseudodipterosu samo na dužim stranama ima jedan slobodan red stupova, a jedan red vezan za zid cele;
  • Monopteros (tolos) - okrugli hram - jednostavnost prostora.

Najstariji kameni hram od kojeg postoje znatniji ostaci je Herin hram u Olimpiji. Sagrađen je krajem 7. stoljeća prije Krista. Sačuvan je njegov stilobat, ili osnovica postolja, nekoliko stupova i ostaci naosa ili svetišta.

Dorski hram[uredi - уреди | uredi izvor]

Plan Partenona.

Dorski hram se potpuno razvio krajem 6. st. pne., kad je izgleda bio usvojen skup gotovo univerzalno prihvaćenih proporcija. Ta se formula u različitim rasponima puno puta ponavljala. Afajin hram u Egini sagrađen oko 490. pne. možda je najstariji primjer. Najveće pročelje je imao hram Here Argive u Paestumu u Italiji.

Partenon (← 448.-432.) arhitekata Iktina i Kalikrata je najveći i najraskošniji dorski hram na području današnje Grčke. Partenon je najbolji primjer hrama dorskog reda: uzdužna građevina od dvije prostorije i vanjskog pravokutnog omotača od stupova; na podnožju sa stepenicama dižu se stupovi sastavljeni od valjkastih tambura s žljebovima (kaneliri), te kapitelom sastavljenim od ehinusa (kružni jastučić) i abakusa (kvadratne ploče); stupovi nose gredu (arhitrav), a iznad arhitrava je friz sastavljen od triglifa (kamena ploče s kanelirama) i metopa (reljefno obrađene ploče); iznad friza je vijenac koji na pročelju hrama uokviruju zabatni trokut (timpan). Cijeli hram napravljen je od kamenih blokova koji priliježu jedan na drugi bez veziva; gdje je bilo potrebno blokovi su vezani metalnim zakovicama. Krov je bio na dvije vode i pokriven je crijepom napravljenim od crvenih rožnjača (gredica), a drvene grede korištene su i za tavanice što je otvaralo veliku mogućnost pravaca.

Posvećen boginji Ateni, Partenon dominira atenskom Akropolom i najskladnija je građevina svih vremena. Odnosi visine njenih dijelova na pročelju - stupovlja (A-B) i vijenca (B-C) jeste u istom odnosu u kojem se odnosi stupovlje prema cjelini (A-C). BC : AB = AB : AC – savršeni omjer, tzv. zlatni rez. Partenon je skladan i zbog toga što su Grci za mjerenje koristili mjere preuzete iz veličine dijelova ljudskog tijela: palac – dlan – pedalj – lakat – ruka – korak. Antičko načelo: "Čovjek je mjerilo stvari!" doživljava svoje uobličenje u grčkom hramu. Čak što više, na Partenonu je ispravljena i optička iluzija sužavanja dugih građevina po sredini tako što su na sredini malo približili i izvukli stupove u prostor.

Jonski hram[uredi - уреди | uredi izvor]

Erehtejon na Akropoli u Ateni, 421.-405. pne.

U isto vrijeme kada dorski red doživljava svoj vrhunac, počinje se razvijati Jonski red. Kod jonskog reda stup je viši i tanji, kanelire su mu dublje, ima bazu od niza prstenja (najčešće tri), a kapitel mu je ukrašen volutama (spiralni krajevi ehinusa); arhitrav je napravljen od tri horizontalne grede od kojih je svaka gornja malo izbačena u odnosu na donju; friz je išao oko cijelog hrama i bio je potpuno ispunjen reljefima.

Najljepši primjer jonskog hrama je Erehteion preko puta Partenona. Kosi nagib terena i zahtjev za nekoliko svetišta odredili su različite razine unutrašnjih prostorija i različito oblikovanje volumena. Erehteion ima dva trijema (jedan okrenut sjeveru, a drugi jugu), s time da južni umjesto jonskih stupova ima karijatide (slobodno stojeći nosači u obliku ženskih likova). Razvođen volumen i raznolikost dijelova stvaraju mnogolikost pogleda, mnogo življi ritam, i mnogo veću prostornost nego kod bilo kojeg drugog grčkog hrama. Posvecen je bogovima Ateni i Posejdonu .

U klasičnom razdoblju javlja se još nekoliko vrsta hramova, kao što su:

  • Peripteros - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na dužoj strani je jednak dvostrukom broju stupova na frontalnom dijelu (Partenon);
  • Pseudoperipteros (lažni peripteros) - bočni stupovi nisu slobodni, vežu se za cele;
  • Dipteros - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cijele građevine, ali u 2 reda;
  • Pseudodipteros - sličan pseudodipterosu samo na dužim stranama ima jedan slobodan red stupova, a jedan red vezan za zid cele;
  • Monopteros (tolos) - okrugli hram - jednostavnost prostora.

Jonske građevine[uredi - уреди | uredi izvor]

Korintski hram[uredi - уреди | uredi izvor]

Hram olimpijskog Zeusa (Olympieion) u Ateni.

Arhitekturu glomaznih objekata prepunih stupovlja, ornamenata i raskoši, najavljuje već grobni hram kralja Karije, grčke kolonije u Maloj Aziji, tzv. Mauzolej u Halikarnasu. Visok preko trideset metara, ukrašen korintskim stupovima i brojnim reljefima i velikim skulpturama, te sa stepenastom piramidom umjesto zabatnog trokuta, bio je jedno od sedam svjetskih čuda toga vremena (Plinije Stariji). Danas je očuvana samo visoka skulptura kralja Mauzola koji je izvorno stajao za uzdama kočije na vrhu Mauzoleja.

Bogatstvo se iskazuje raskošnom dekoracijom, stoga se na građevinama umjesto dorskog i jonskog reda počeo koristiti uglađeniji korintski red. Korintski red vrlo je sličan Jonskom samo nešto dekorativniji; stupovi imaju bogatije ukrašenu bazu, a kapiteli su ukrašeni kratkim, ali plastično bogatim volutama koje imitiraju lišće akanta. Grci često kombiniraju na građevinama stupovlje sva tri reda, ali ih koriste po strogim pravilima rasporeda. Kada Rimljani počnu primjenjivati grčke redove u svojoj arhitekturi preferirat će korintski red. O raširenosti helenističke arhitekture govori nam i hram u samom središtu Sirijske pustinje – Petra koji je isklesan u živoj stijeni.

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]