Germinal

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Germinal
Germinal first edition cover.jpg
Naslovnica prvog izdanja
Autor(i) Émile Zola
Originalni naslov Germinal
Država  Francuska
Jezik francuski jezik
Serija Les Rougon-Macquart
Žanr(ovi) roman
Izdavač Gervais Charpentier
Datum izdanja 1885.
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
La Joie de vivre L'Œuvre

Germinal (1885.) je 13. roman iz Zolinog dvadesetoknjižnog ciklusa Rougon-Macquartovi ili Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom. Smatra se Zolinim najvećim djelom i jednim od najvećih djela na francuskom.

Glavni lik romana je Etienne Lantier, koji je prije viđen u Zolinom remekdjelu Jazbina. Lantier je predstavljen kao mladi migrant koji dolazi u sjevernu Francusku i tu radi kao rudar.

Fabula[uredi - уреди | uredi izvor]

Roman započinje dolaskom mladića Etienna Lantiera u rudarsko naselje Voreux. Teško dobiva posao u rudniku jer vlada kriza, tvomice se zatvaraju i nitko ne prima nove radnike. Etienne se pridružuje grupi rudara u kojoj rade članovi obitelji Maheu. Iako su svi sposobni za rad njihov život je ispunjen krajnjom bijedom, a glad je svakim danom sve prisutnija u njihovom domu. Obitelj ima sedmoro djece. Svi zajedno žive u skučenom, jadnom stanu poput životinja. U njihovoj bijedi umire svaki smisao za stid i suzdržanost - oni jedu, spavaju, kupaju i ljube se jedni pred drugima, posve prirodno, jer drugačije ne mogu.

U rudniku se Etienne upoznaje s ocem obitelji i sa Catherine. Ona se u početku snalazi bolje od Etienna no kasnije se i on priviknuo na novi i teški način života. Potajno je gledao Catherinu koju je, više na silu nego svojom voljom, za djevojku uzeo Chaval.

Od tada je medu Chavalom Ettienom tinjala pritajena mržnja. U obitelji Maheu bijeda je bivala sve veća, a pratile su je i nedaće koje idu s njom u korak - bolest, nasilje, djeca su se skitala i bježala od kuće. Uz to, u rudniku se dogodila nesreća - odron je usmrtio neke rudare, a stradao je i Jeanlin Maheu - odron mu je neizlječivo ozlijedio obje noge. Nakon što se Zacharie oženio, Etienne dolazi živjeti kod obitelji Maheu, a u bliskom kontaktu s Catherine njegove emocije prema njoj rastu. Chaval je zlostavlja i muči, a ona to prima s pokornom ravnodušnošću. Uskoro ona napušta porodicu i odlazi živjeti sa Chavalom, zbog njegove ljubomore na Etienna i zbog batina kojima joj stalno prijeti.

U romanu pratimo i jedan drugi svijet, svijet bogatih ljudi koji lagodno žive, punog želuca i njegovanog tijeka i duha. Tako Zola prikazuje obitelj Hennebeau i Gregorie koje je vijest o iznenadnom štrajku zatekla pri zajedničkom obilatom ručku.

Silna bijeda pokrenula je ljude na štrajk, u kojem neki vide samo način da se poslodavce prisili da povećaju nadnice, dok drugi, puni zanosa, u njemu gledaju nagovještaj novog vremena. Njima pripada i Etienne koji se uskoro ističe svojim gorljivim govorima. Masa puna gorčine, slijepa od gladi i mržnje uništava postrojenje, a poslije dolazi i do zvjerskog ubojstva lihvara Maigrata i napada na bogate porodice. Štrajk traje uistinu dugo i svi su već na kraju snaga - ljudi su razdražljivi, sukobi plamte, jedni druge nazivaju kukavicama, a sve ih muči ista briga - glad. zbog velikih nereda vojska dolazi čuvati rudnik, a vlasnici prijete dovođenjem radnika iz drugih rudnika. Izbija krvavi sukob, vojska puca u štrajkaše, a poslije goni i želi zatvoriti vođe štrajka. Nakon dugih muka štrajk završava bez uspjeha. Radnici se vraćaju na posao prisiljeni bijedom i glađu. Catherine i Etienne rade zajedno, a u blizini je uvijek Chaval. Zajedno ih zatiče velika nesreća koja razara nekoliko okana rudnika. Stradavaju mnogi radnici, a gnupa od dvadesetak njih ostaje zarobljena pod zemljnom. Tu su Etienne i Catherina, ali i Chaval. Bore se za život: nadolazi voda, nema zraka, okružuje ih tama, a svjetiljke se polako troše. Chaval nudi Catherini kruha - ako se preda i napusti Etienna. Ona se predaje gonjena životinjskim instinktom za preživljavanje. Chaval želi naplatiti potrošeni kruh te grubo napastuje iscrpljenu Catherin. Etienne više ne može izdržati mučenje i nepravdu i ubija Chavala. Predstoji lagano umiranje, pomoć ne dolazi, a životi zarobljenih rudara se polako gase. U zadnjem trenutku života Catherine priznaje Etiennu svoju ljubav. On je još dugo drži u narućju iako zna da je mrtva. Zatim i sam gubi svjest.

Spasioci ih ipak pronalaze. Nakon šest tjedana provedenih u bolnici, Etienne se polako vraća u život te ispunjen razočarenjem odlazi iz rudnika. No, roman ipak završava optimistički: Etienne odlazi koračajući zemljom koja se budi i osjeća ogromnu snagu u njoj - snagu rudara koji žive i bore se u njenoj crnoj utrobi.