Fengjjian

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Fēngjiàn (封建 ili "počasti i nagrade") je službena politička ideologija, odnosno društveno-ekonomski i politički sistem dinastije Zhou u drevnoj Kini. Fengjian se najčešće opisuje kao "decentralizirani sistem vlasti temeljen na feudima,"[1] koga mnogi stručnjaci uspoređuju s feudalizmom evropskog srednjeg vijeka, iako drugi osporavaju bilo kakve veze fengjiana s feudalizmom.

Zhongwen.svg Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.

Činovi/titule[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraljevi Zhoua su na temelju čina, odnosno ranga nekog od svojih plemenitih podanika određivali veličinu posjeda (feuda), odnosno vojske kojom je dotični plemić mogao zapovijedati. Ti su činovi bili (evropski ekvivalenti u zagradama)::

  • gong (vojvoda ili princ, kin. 公(爵) gōng),
  • hou (markiz ili markeza, kin. 侯(爵) hóu),
  • bo (grof, kin. 伯(爵) bó),
  • zi (vikont, kin. 子(爵) zǐ),
  • nan (baron, kin. 男(爵) nán).

Do vremena dinastije Han titule su bile vezane uz zemlju odnosno područje nad kojim se vladalo, ali se to kasnije napustilo. S vremenom se uvriježio običaj da se titule gongzi (公子 gōng zǐ) (ili wangzi (王子 wáng zǐ) koriste za svaku osobu plemenitog roda, npr. sinove vojvoda ili careva.

Zongfa[uredi - уреди | uredi izvor]

Zongfa (宗法, Zakon klanova) je bilo načelo koje se primjenjivalo na sve društvene klase te određivalo rang svake osobe na temelju primogeniture. Tako je plemićku titulu mogao naslijediti samo najstariji sin, dok su njegova mlađa braća dobivala nižu titulu od očeve. .

S vremenom su neki od tih izraza izgubili originalno značenje. Tako Zhuhou (诸侯), Dafu (大夫) i Shi (士) više nisu bili plemićke titule, nego titule dvorskih službenika.

Historiografske posljedice[uredi - уреди | uredi izvor]

Fengjian je koncept koji je dobio izuzetnu važnost u NR Kini s obzirom da omogućava marksističko tumačenje kineske historije, odnosno prijelaz od robovlasničke prema feudalnoj društveno-ekonomskoj formaciji.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. V MURTHY. MODERNITY AGAINST MODERNITY: WANG HUI'S CRITICAL HISTORY OF CHINESE THOUGHT. Modern Intellectual History, 2006 - Cambridge Univ Press
  2. QE WANG. Between Marxism and Nationalism: Chinese historiography and the Soviet influence, 1949-1963 - Journal of Contemporary China, 2000 - Taylor & Francis