Evdokija Makrembolica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Diptih od bjelokosti sa Kristom koji kruni Romana IV i Evdokiju.

Evdokija Makrembolica (grčki: Ευδοκία Μακρεμβολίτισσα) latinski: Eudocia Macrembolitissa; cca. 1021 – 1096) bila je bizantska carica, odnosno supruga careva Konstantina X Duke i Romana IV Diogena.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodila se kao nećaka carigradskog partrijarha Mihaila Kerularija. Prije 1050. se udala za Konstantina, kome je rodila sedmoro djece; jedno je umrlo u djetinjstvu, a dvoje - Konstantios i Zoe, su rođeni nakon što je Konstantin postao bizantski car 1059. Nakon Konstantinove smrti 1067. je kao okrunjena augusta, preuzela dužnost regenta za svoje sinove Mihaila VII i Konstantiosa, zajedno sa Konstantinovim bratom - caesarom JOvanom Dukom. Mihailo je bio dovoljno star da sam vlada, ali je Evdokija svejedno upravljala carstvom i učinila njegovu braću su-vladarima.

Na Konstantinovoj samrtnoj postelji se zaklela da se neće više udavati, te je čak dala zatvoriti i protjerati Romana Diogena kada je posumnjala u njegove planove da preuzme prijestolje. Međutim, nakon je zaključila kako istočnim granicama Carstva prijeti muslimanska invazija, poništila je zakletvu i udala se za Romana, a bez pristanka Jovana Duke, patrijarha Jovana Ksifilina i Mihaila VII. Brak je sklopljen 1. januara 1068. a Roman je postao ko-car pod imenom Roman IV. Uz njegovu pomoć je Evdokija uspjela suzbiti neposrednu opasnost. Sa Romanom je imala dva sina - Nikifora i Leona. Tada je Andronik Duka imenovan ko-carem od strane Romana IV. Brak sa Romanom, međutim, nije bio sretan za Evdokiju, koja ga je smatrala previše ratobornim i ambicioznima. Kada je Roman zarobljen od Turaka Seldžuka u bitci kod Mancikerta 1071. Evdokija i Mihailo su sami preuzeli vlast. Kada se, međutim, ispostavilo da je Roman preživio te da se vraća u Carigrad, Jovan Duka i Varjaška garda su Evdokiju prisilili da napusti vlast i povuče se u manastir.

Nakon što je Mihailo VII svrgnut 1078. od strane Nikifora III, Evdokiju je novi car izvukao iz manastira u namjeri daje oženi. Međutim, Jovan Duka se ponovno tome usprotivio, pa je Evdokija umrla kao monahinja nakon dolaska na vlast Aleksija I Komnena 1081.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Evdokija je poznata i kao spisateljica, odnosno po rječniku historije i mitologije koga je nazvala Ἰωνιά (Krevet od ljubičica). Tekst je u predgovoru posvetila Romanu Diogenu i u njemu je navodila rodoslove drevnih bogova, heroja, heroina, kao i priče o filozofima. Izvori koje je koristila su uglavnom isti kao i kasnija bizantska enciklopedija Suda.

Vijek kasnije ju je historičar Nikifor Grigora proglasio "drugom Hipatijom".[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Dzielska 1995 p. 67

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991.
  • Lynda Garland, Byzantine Empresses: Woman and Power in Byzantium, AD 527-1204. Routledge, 1999.
  • Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, (1867).

Primarni izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Evdokija Makrembolica
Rođen/a: 1021 Umro/la: 1096
Kraljevske titule
Prethodi:
Katarina od Bugarske
bizantska carica
1059–1071
Slijedi:
Marija od Alanije
Prethodi:
Teofano
carica-majka Bizantskog Carstva
1067–1078