Enoh
- Pogledajte također Henok, Kajinov sin.
| Henok | |
|---|---|
 Henok i Ilija, ikona | |
| Rođenje | Henok |
| Suprug/a | Edna |
| Djeca | Metušalah još sinova i kćeri |
| Roditelji | Jered i Baraka |
| Rodbina | Mahalalel - djed Lamek - unuk |
| Henok | |
|---|---|
| Štuje se u | Armenskoj apostolskoj Crkvi Armenskoj katoličkoj Crkvi |
| Kalendar svetaca | 30. srpnja |
Henok ili Henoh (hebr. חֲנוֹךְ, grč. Ενώχ, arap. دريس)), po biblijskoj tradiciji sedmi po redu patrijarh, sin Jeredov i otac Metušalahov (Post 5,18-24).[1] Drugi je Henok bio Kajinov sin.
Iako se samo kratko spominje u Knjizi postanka, Henok je postao neizostavan dio židovskog, a posredno i djelomično i kršćanskog misticizma. Za njega se u Bibliji kaže da je bio pravedan ("hodio je s Bogom"), a ne spominje se da je umro, nego ga je "Jahve uzeo k sebi".[2] O njegovom uznesenju na nebo gdje je, prema tradiciji, otkrio tajne zagrobnog života, opisao anđele, mesijanska viđenja i posljednji sud, nastale su drevne legende.
Henok je glavni lik hebrejske apokrifne apokaliptične književnosti. Pripisuje mu se apokrifni spis Henokova knjiga, napisana vjerojatno u 2. stoljeću pr. Kr.[3], a sačuvana u etiopskom prijevodu i grčkim fragmentima.[2]
Henok je, s obzirom na svoju kasniju apokrifnu reputaciju, dosta kratko spomenut u starozavjetnoj Knjizi Postanka (Pos 5,18-24) te nabrojen u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 1-1,5), kao sedmi nakon Adama, iza svoga oca Jareda. Zbog svoje pravednosti nije umro kao njegovi preci, već ga je Bog uzdignuo na nebo. Ukratko, o Henoku u Bibliji stoji zapisano sljedeće[4][5]:
Kad je Jeredu bilo sto i šezdeset i dvije godine, rodi mu se sin Henok. Po rođenju Henokovu, Jered je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu, Henok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
U Novom zavjetu nalaze se tri reference na starozavjetnog proroka Henoka. Prvo se kratko spominje u Evanđelju po Luki (Lk 3,37)[6], u dijelu gdje se nabraja Isusovo rodoslovlje od Adama do Josipa. Zatim se drugi put spominje u Poslanici Hebrejima (Heb 11,5)[7], gdje stoji:
Vjerom bi Henok prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se, jer ga Bog prenese. Doista, prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
Treći spomen nalazi se u Judinoj poslanici (Jd 1,14-15) u kojoj piše sljedeće[8]:
Ali o njima proreče Henok, sedmi Adamov potomak: "Gle dolazi Gospodin s tisućama svojih svetih, suditi svima i kazniti sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše, i za sve drske riječi koje bezbožni grješnici izgovoriše protiv njega."
Suvremeni znanstvenici vjeruju da je ovaj odlomak preuzet iz prvog poglavlja Henokove knjige, koja je dio etiopskog pravoslavnog kanona.[9]
U Kuranu se spominje dvaput kao prorok pod imenom Idris: "I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi." (El-Enbija’:85)
"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik, i Mi smo ga na visoko mjesto digli." (Merjem:56-57)
Kuran ne donosi detalje iz njegova života, niti njegovo poučavanje, a ne spominje niti povjesni period u kojem je živio.[10]
Tradicija je Henoku pripisala autorstvo nad tri apokrifne knjige:
- Prva je Knjiga proroka Henoka, koja se nalazi u kanonu Etiopske Crkve, a datira se u vrijeme između 3. st. pr. Kr. i 1. st. po. Kr. U njoj su zapisane vizije raja i pakla. Premda ova knjiga nije ušla ni u židovski niti u kršćanski kanon, te se s vremenom izgubila na Zapadu, njen sadržaj je uvelike oblikovao judeo-kršćansku mističnu tradiciju.
- Druga knjiga nalazi se u sastavu staroslavenske Biblije datirane u prva stoljeća nove ere.
- Treća knjiga je kabalistički tekst iz 5. stoljeća.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 8.
- ↑ 2,0 2,1 Opća enciklopedija, sv. III, str. 390.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 204.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 8.-9.
- ↑ Laurence, Richard, str. 7.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1160.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1330.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1357.
- ↑ Laurence, Richard, str. 49.-50.
- ↑ „sahwa.info”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2013-05-01.
- Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb/Sarajevo, 2007. ISBN 978-953-6709-48-9 ISBN 978-953-209-132-8
- Laurence, Richard, Knjiga proroka Henoka, TELEdisk, Zagreb, 2002. ISBN 953-7039-04-8
- Opća enciklopedija, sv. III, JLZ, Zagreb, 1977.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VIII, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-08-2
