Raj

Izvor: Wikipedia

Raj je pojam koji se najčešće rabi u religiji i duhovnosti, a katkada i u filozofiji. Čest je i kao pesnička figura u poeziji. U kontekstu religije i duhovnosti raj kao pojam označava stanje blaženstva u kojemu je čovjekova duša združena s Bogom. Ponekad se još naziva i Kraljevstvo Božje.

U Bibliji je raj opisan i kao Edenski vrt iz kojega je Bog protjerao Adama i Evu. Većina religija u svojim teologijama raj postavlja u iskustvu života posle smrti. Obično se kao suprotnost raju navodi pakao.

U novije vrijeme prisutna su i drukčija tumačenja raja. Mnogi duhovni učitelji smatraju da je raj stanje svesti koje se može da se ostvari i za čovjekovog ovozemaljskog života. Srodni pojmovi raju su Nebo i Nirvana.

Termin raj je izvorno reč grčkog porekla - grč. ο παραδεισος, i označava realno eshatološko mesto ili dimenziju postojanja i to idealnu i savršenu i u tom smislu se i koristi u biblijskom tekstu, naročito u novozavetnim spisima. U starozavetnom tekstu, reč raj označava i konkretno geografski određeno mesto poznato pod imenom Edenski vrt koji se nalazio u Mesopotamiji, u dolinama reka Nil, Eufrat i Tigar, koja se smatra kolevkom čovečanstva, i taj ideaelni zemaljski vrt pominje se kao religiozni arhetip u svim civilizacijama tako da je to, prema Karlu G. Jungu, jedan od dokaza da je čovek prema svojoj iskonskoj prirodi religiozno biće - biće koje traži i žudi za svojim Tvorcem Bogom.

Biblijska istorija uči da je prvobitni Edemski vrt izgubljen Praroditeljskim grehom, ali je zato na svet došao Novi Adam, Spasitelj čovečanstva - Isus Hristos. Hristos je svojom iskupiteljskom žrtvom na Časnom Krstu ponovo otvorio čovečanstvu vrata raja tako da sada, nakon NJegovog Vaskrsenja, svako ko veruje u NJega može naslediti večni život u raju ili Carstvu nebeskom. Zajedno sa ovim, hrišćanska teologija, naročito pravoslavna, uče da će punoća Carstva nebeskog ili raja biti ostvarena na zemlji, u budućnosti, prilikom Drugog dolaska Isusa Hrista. To naročito označava biblijski termin za Isusov ponovni dolazak u slavi koji su koristili i Sveti Oci Hrišćanske Crkve : to je termin Parusija. Na grčkom jeziku reč Parusija (grč. η παρουσια)označava prisustvo, pojavu i dolazak Hrista i to realno i fizičko prisustvo Hrista u svetu. Tako je raj poistovećen i sa terminom zajednice sa Hristom jer, zapravo, to je suština učenja o raju. To pokazuje i jedna didaktična pravoslavna himna (tropar): Ti si, Hriste, raj pun zelenila, Ti si zemlja krotkih, Ti si carstvo obećano.... To znači da je suština poimanja raja kao mesta večnog blaženstva i u njegovom ontološkom svojstvu - raj je zajednica i to sa Hristom koji je Nosilac večnosti i pobeditelj smrti. Tako učenje o raju negira fenomen smrti kao nebića. Smrt nije nebiće jer je raj znak Hristove pobede i prisutnosti a NJegova blizina odgoni svaku opasnost od nebića jer Hristova božanska ljubav je garancija i zalog večnoga života. Tako smo došli do jedne od najlepših definicija raja: „Raj ... to je postojanje u Hristovoj ljubavi“. Tako raj može početi za iskrenog hrišćanina već u toku ovozemaljskog života i nastaviti se u večnosti kroz zajednicu ljubavi sa Hristom. Jer, prema Svetome Maksimu Ispovedniku (7. vek), za one koji prihvataju Hristovu ljubav jedinstvo sa NJim će biti božansko i nepojmljivo uživanje i radost (Sv. Maksim, Bogoslovska poglavlja, I, 51. Patrologia Graeca 90, 1101 C) jer postoji samo jedan najvažniji kvalitet rajskog života ili načina postojanja Osmoga dana (raj koji dolazi iznad kategorija vremena i prostora) a taj rajski kvalitet postojanja jeste ontologija ljubavi. To je idealni način postojanja sa božanskim Hristom u neposrednoj blizini NJegove savršene Bogočovečanske Ličnosti i ljubavi.

Vidite još[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Smith, Gary Scott, Heaven in the American Imagination (Oxford University Press; 2011) 339 pages; draws on art, music, folklore, sermons, literature, psychology, and other realms in a study of how Americans since the Puritans have imagined heaven.

Vanjske veze[uredi - уреди]