El Greco

El Greco
El Greco
Manirizam
	Portret starca (pretpostavlja se da je to El Grecov autoportret), cca. 1595–1600, ulje na platnu, 52.7 × 46.7 cm, Metropolitan Museum of Art, New York, SAD
Biografske informacije
Rođenje	Doménikos Theotokópoulos; 1541; Kreta, Mletačka Republika
Smrt	7. 4. 1614.; Toledo
Nacionalnost	grčka
Opus
Polje	slikanje, vajanje i arhitektura
Znamenita djela
	Pogreb grofa Orgaze; Toledo u oluji; Rođenje Kristovo (El Greco); Laokont (El Greco); Molitva na maslinskoj gori (El Greco);
Influencija
	Od Michelangelo, Tizian, Tintoretto, Julije Klović;
	Na Diego Velazquez, Pablo Picasso, itd.;

El Greco (na španjolskom znači jednostavno Grk) rođen kao Dominikos Theotokópulos (Δομίνικος Θεοτοκόπουλος) (1541., Fodelos na Kreti, Grčka - 7. travnja, 1614., Toledo, Španjolska). Iako podrijetlom Grk, većinu svog stvaralaštva (a koje obuhvaća slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu i književnost) ostvario je u Španjolskoj, poglavito u Toledu, te se pored grčkog smatra i španjolskim slikarom.

Životopis

Na Kreti (koja je još bila pod mletačkom vlašću) bio je ikonopisac u stilu posljednje faze bizantske umjetnosti, ali je u dobi od 26 godina krenuo u Veneciju kako bi naučio zapadnjački stil slikanja. Bio je učenik Tiziana i Tintoretta, ali je na njega utjecala i maniristička slikarska škola, osobito Tintoretto i Jacopo Bassano. Kasnije (oko 1570.-72.) je otišao u Rim (gdje su ga dojmila Michelangelova djela) i ponovno se vraća u Venciju (1572.-76.).

Slikar i povjesničar umjetnosti, F. Pacheco, sominje da je El Greco bio i veliki filozof, no njegove je spise zamelo vrijeme, kao što je i prekrivalo zaboravom njegovo značajno likovno djelo gotovo do polovice 19. stoljeća kad je 1833. god. A. Ronchini u Rimu objavio, kao prvi autentični dokument o postojanju El Greca, pismo hrvatskog minijaturista J. Klovića (čiji je portret naslikao 1570.) kardinalu Alessandru Farnese (Rim, 16. studenog 1570.)^[1].

Godine 1577., u 36 godini života, otputovao je u Toledo, pradavno španjolsko središte (još od Vizigota) a tada najvažnije katoličko mjesto, gdje je ostao sve do smrti. Po dolasku je za crkvu Santo Domingo el Antiguo izradio prvu sliku u Španjolskoj. Taj samotar, melankolik i okorjela svađalica je postao pravim Španjolcem i zaljubljenikom u Toledo kojeg slika u oluji, zabilježivši tako mistični i nestvarni duh ekstatične protureformatorske Španjolske toga doba.

Pokopan je kapeli toledske crkve Santo Domingo el Antiguo, a nakon njegove smrti je u njegovoj je radionici pronađeno 115 slika, 15 započetih skica, 4 grisaillea i oko 150 crteža. El Greco nije držao slikarsku školu, a neke je njegove slike dovršio njegov sin Jorge Manuel, a druge vješto kopirao. Inspirirao je i jednog od najvećih slikara 20. stoljeća - Pabla Picassa.

Djela

Na El Greca je najprije utjecalo kršćanski motivi bizantske ikonografije, koje je on kasnio upotpunio manirističkim oblicima od Michelangela i neprirodnim Tintorettovim bojama. Dakle, njegova djela sumračnih tonova, mističnog ugođaja, izduženih lica i vijugavih figura predstavljaju spoj bizantskog ikonopisa i zapadnjačke kasne renesanse tvoreći jedinstven maniristički stil.

El Greco je po venecijanskom receptu miješao boje s mliječi smokvina lista, i s tom je smjesom postizao azurne boje (otrovne i bolesne, ali i opojne i omamljive nijanse), hladne poput odsjaja u starim zrcalima. Uz njih koristio je i slabašne zemljane boje, i bogati raspon od crvenog purpura do duboke ljubičaste u snažnom tamnom okviru. Takva paleta je bila svaršena za njegove uskovitlane melankolične kompozicije.

Prva njegova utvrđena slika je Poklonstvo pastira u crkvi Santo Domingo el Antiguo u Toledu, a kasnije postaje jedan od najznačajnijih slikara oltara u Španjolskoj. U novom dvorcu Filipa II., Escorialu kod Madrida, slikao je slike za palaču i samostan San Lorenzo. Često je slikao prizore iz Kristova života, krajolike Toleda, brojne portrete (Juraj Klović, Veliki inkvizitor Don Fernando Niño de Guevara), i teme iz Apokalipse, a ostvario je i varijantu teme o Laokontu. Njegova su djela izložena u više muzeja, od kojih treba navesti Muzej Prado u Madridu i Muzej i kuća El Greca u Toledu. Spomenimo neka od njih: Navještenje, Pogreb grofa Orgaza, Uznesenje Djevice, Laokont, Sveti Franjo u molitvi, i dr.

Slika u kojoj se najbolje odražava njegov irealni slikarski stil je Pogreb grofa Orgaza u maloj crkvi San Tomé u Toledu. Na toj slici bizantskog rasporeda, svjetlo je potpuno nestvarno; ono ne samo da isijava uokolo svih likova, već postaje fluidni glavni element izražavanja. To je svjetlo prozirno i stakleno u gornjem dijelu, gdje nagi grof d’Orgaz ulazi u nebo, dok je na donjem zemljskom dijelu odsjeva, ljeska se po ukrasima i pojedinim licima pogrebne pratnje (jedno od njih je i umjentikov autoportret) i rukama. Ljudska lica su izduljena i nalik jedno na drugo poput braće. Stavovi su im ponegdje nemogući, a njihove ukočene i svečane kretnje su veličajne i hijerarhijske.

Kronološka galerija djela

Navještenje, oko 1578., ulje na platnu, 26 × 19 cm, Prado, Madrid.
Sveta Obitelj, oko 1590.-95., ulje na platnu, 127 x 102 cm, Hospital de Tavera.
Kršenje Kristovo, oko 1597., ulje na platnu, 26 × 19 cm, Prado, Madrid.
Krist izbacuje trgovce iz hrama, oko 1600., ulje na paltnu, 350 x 144 cm, Nacionalna galerija, London.
Toledo u oluji, oko 1600., Prado, Madrid.
Sveti Ivan Evanđelist, oko 1600., ulje na platnu, 102 × 177 cm, Prado, Madrid.
Poklonstvo pastira, oko 1600., ulje na platnu, 319 × 180 cm, Prado, Madrid.
Don Fernando Niño de Guevara, oko 1601., ulje na platnu, 171 × 108 cm, Metropolitan, New York.
Molitva na maslinskoj gori, 1605., ulje na platnu, 103 × 132 cm, Nacionalna galerija, London.
Otvaranje petog pečata (Apokalipsa), oko 1608., ulje na platnu, Metropolitan, New York.
Laokont, oko 1610., ulje na platnu, 142 × 193, Nacionalna galerija, Washington.
Raspeće, ulje na platnu, 95.5 x 61 cm, muzej Getty, Los Angeles.

Bilješke

↑ U tom pismu preporuke Klović kaže: “Ovamo u Rim stigao je mlad čovjek iz kandije, Tizianov učenik, kojeg smatram da je slikar rijetke darovitosti ... Kao slikar izveo je vlastiti portret komu su se divili svi rimski slikari. Želio bih, kao što i on želi, da bi ga Vaše gospodstvo počastilo svojim pokroviteljstvom, bez ikakvih drugih obveza što se tiče njegova života do li stana u palači Farnese.”

Poveznice

manirizam

Vanjske veze

Izbor iz njegovih slika Arhivirano 2005-12-20 na Wayback Machine-u

[1] U tom pismu preporuke Klović kaže: “Ovamo u Rim stigao je mlad čovjek iz kandije, Tizianov učenik, kojeg smatram da je slikar rijetke darovitosti ... Kao slikar izveo je vlastiti portret komu su se divili svi rimski slikari. Želio bih, kao što i on želi, da bi ga Vaše gospodstvo počastilo svojim pokroviteljstvom, bez ikakvih drugih obveza što se tiče njegova života do li stana u palači Farnese.”

[1]