Julije Klović
Julije Klović (tal: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), hrvatski slikar minijaturist.
Slikar minijaturist zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu kraj Padove. Napušta redovništvo i radi diljem Italije: Peruga, Rim, Firenza, Parma, Piacenza...
Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu).
Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York)... od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.
Juraj Gobić (Klović) je rođen u zaseoku Gobići između sela Baretići i Groblja Belgrad u Vinodolu, 15.07.1498 MCDXCVIII 15-esti vijek. Talijani su njegovo ime i prezime pisali drugačije Giulio Clovio. Prepoznavši u njemu nadarenog slikara tadašnji svećenik ga odvodi u Padovu, Italija da se tamo unapređuje. Maleni Juraj je na noktu palca nacrtao komadićem ugljena crkvicu ovce i pašnjak, svoj prvi crtež. Kraj groblja je postojala prva teološka gimnazija od koje više nema ni kamena. Navodno srušena prilikom potresa koji su bili učestali u Vinodolu. U Crkvi Majka Marija Snježna bile su pohranjene i prve orgulje na svijetu. POVJEST
Vinodol je naseljen još u kameno doba, a u 2. stoljeću prije Krista Rimljani mu daju ime Vallis vineariae i kroz njega grade cestu prema Dalmaciji i utvrdu Badanj. Dolaskom Hrvata Vinodol dobiva današnje ime, a vinova loza, posebno autohtona sorta žlahtina, uzgaja se sve do danas. Knezovi Frankopani i Zrinski ostavili su kroz mnogostoljetnu vladavinu dubok trag u povijesti Hrvatske, a posebno Vinodola, gradeći mnogobrojne utvrde, crkve i samostane. Frankopani su na području nekadašnje Vinodolske knežije izgradili devet kaštela, čiji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1288. godine = („Vinodol zvao se je u staro doba oni dio Hèrvatske zemlje, što je do mora izmedj Senja i Rěke. Vas ovi kraj bio je vlastitost knezovah Kèrčkih, Vinodolskih i Modruških, koji su od prilike za 150 godinah kašnje počeli se Frankopani pisati. U Vinodolu bila su znamenitija města: Novi Grad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik , Hreljin ili Hriljin, Bakar, Tèrsat i Grobnik.
U svakom ovom městu biaše veći ili manji gospodski dvor (kaštel), po 1 ili 2 cèrkve i 50 do 300 kućah, a sve to skupa za sigurnost opasano zidom zvaše se grad. Svaki ovi grad imadiaše po jedna, dvoja ili troja vrata, koja su se svaku noć zatvorala. Někoji od ovih gradovah zapušteni su već sasvim, kao Ledenice i Hreljin, buduć da se je narod volio preselit na polje, nego li na bèrdu u gradu, daleko od svojih zemaljah pribivati. U Driveniku je još samo cèrkva, plovan (župnik) i požup ili podžup (zvonar). Bribir je još jedini grad u Vinodolu, koi se zatvora noćju, a Bakar je pod Mariom Tereziom slobodan kraljevski grad postao. Stolni kapitul Modruške iliti Kèrbavske biskupie, koi je g. 1493., kad su Turci razorili Modrušu, sa svojim biskupom u Vinodol došo, razděljen je u tri grada na tri tako zvana kapitula collegiata: u Novi, Bribir i Bakar.
Ovi starinski Vinodol razděljen je danas na 5 dělah: 1) na današnju kameralsku gospoštinu Vinodol, gdi je Novi, Bribir, Grižane, Drivenik, Belgrad i Kotor, i někoja novia města kao Cèrkvenica, Selce itd.; 2) na slobodan kraljevski grad Bakar s njegovim okružjem, gdi je osim Bakra takodjer Tèrsat i Kraljevica; 3) na kameralsku gospoštinu Hreljin, gdi je osim Hreljina novie město Fužina; 4) na grofovsko-Batjansku gospoštinu Grobnik, i 5) na dio ogulinskoga regimenta, Ledenice, u Kèrmpotskoj kumpanii. — 1. i 2. dio spada na rěčki gubernium; 3. i 4. na zagrebačku varmedju, a 5. t. j. Ledenice, na vojničko-graničarsko upravljanje.
Lěta 1280. skupi se u Novom od svake obćine vinodolske (osim Belgrada i Kotora, premda su već morala bit onda) po několiko pametnijih starěšinah, i tu u pribitju kneza Leonarda Kèrčkoga, Vinodolskoga i Modruškoga, stave pèrvikrat u pismo u svojem narodnom jeziku sve one prastare zakone i običaje, kojih su se za onda sěćali, da su ih kada čuli od svojih otacah i dědovah. One tako sabrane zakone napisali su u toliko eksemplarah, koliko je bilo gradovah na onom spravištu zastupljeno, dakle najmanje u 9 eksemplarah. Do sada se više nezna nego samo za ovaj jedini eksemplar, koi se je sačuvao u arkivu kapitula Modruškoga u Novom, gdě će se i u naprěđa čuvati.”)
Na području današnjeg Vinodola nalaze se tri od devet kaštela - Bribir, Grižane i Drivenik, i još jedan iz antičkih vremena – Badanj. U našem kraju, u tadašnjem sjedištu crkvene vlasti, sastavljen je Vinodolski zakonik, a potpisnici su bili i tadašnji gradovi Bribir, Grižane i Drivenik. Vinodolski zakonik napisan je na glagoljici i, nakon ruske Pravde, najstariji je europski pravni dokument. Tu se rodio “Michelangelo minijature” Juraj Julije Klović Croata, najveći predstavnik svjetske minijature i jedan od najvećih umjetnika koje je dala naša domovina. Tradicijska baština Vinodola bogata je i zanimljiva, proizašla iz načina života kroz stoljeća i raznih povijesnih utjecaja. Vinodolska narodna nošnja neznatno se razlikuje od mjesta do mjesta. Ženska narodna nošnja crne je boje ukrašena čipkom, vezom i crvenim detaljima, dok je muška bijela, izvezena crvenom ili crnom vunom. U Vinodolu se njeguje specifičan način pjevanja “na tanko i debelo”, a tradicionalan instrument koji prati narodno pjevanje su sopile. Osim njih, tradicionalni instrumenti su fidulice, mišnice i tamburice. Tradicionalna arhitektura Vinodola uvjetovana je klimom, tlom, načinom života i materijalnim mogućnostima. Kamen je osnovni materijal kojim se grade vinodolske kuće s dvorom, a posebno su zanimljivi osebujni ulazi u dvorišta i kuće – portuni. Mesopust je jedan od najstarijih narodnih običaja, a vezan je uz istjerivanje zime, zla i navještanje proljeća. Od Sveta Tri Kralja pa do Čiste Srijede traje mesopusno veselje, a zgode i nezgode koje su označile prošlu godinu zapisuju se u šaljivom osmercu - sentenci koja se čita na dan mesopusta.
Razrušene GRIŽANE-BELGRAD godine 1348. 25 januara Veliki Koroški potres bio je jedan od najgroznijih u povijesti Evrope. Nakon otapanja ledenjaka sa Slovenskih Alpi, velika količina vode sručila se u Ziljsku dolinu, prodrla strahovitom energijom i rušila sve pred sobom. Došlo je do katastrofalnih razmjera, nereda u prirodi, nakon čega su se javile bolesti kolere. Žarište (epicentar) je bilo u Beljak (AUSTRIJA) preko 40 000 žrtava. Potpuno uništena mjesta Beljak, Koroška, Kranjska, Štajerska 26 tadašnjih manjih mjesta, 40 gradova i crkvi. Osjetili su ga mještani Neaplja, Rima, Firence, Strasbourga, Lužice (Lübeck), Krakova, radijusa 750 km, što je otprilike oko 1,8 miliona km kvadratnih. VRH Dobrač(2166)= 1 MILIJARDA MATERIJALA METARA KUBNIH SE SRUČILA U ZILJSKU DOLINU. Tlo još uvijek nije smireno i podrhtavanja tla se periodično ponavljaju uslijed daljnjih otapanja, kao i oborina (kiša). Nezaustavljivi proces u prirodi. = 669 godina je prošlo (đavoljski broj).
Država Hrvatska Županija Primorsko-goranska Općina Vinodolska općina Koordinate 45°12′09″N 14°43′06″E Najviša tačka
- Nadmorska visina 244 m
Stanovništvo
- Naselje 953 (2011)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme Poštanski broj 51244 Grižane-Belgrad Uredila Vesna Mavrić Ristov
Djela[uredi - уреди | uredi kôd]
Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi kôd]
Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini. Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto. Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Prema predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu poslijednju večeru.[1]
Minijature iz Časoslova Farnese s prikazom Poklonstva mudraca i Salomon s kraljicom od Sabe iz 1546.
Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku
Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park Zrinjevac)
Spomenik Juliju Kloviću u Grižanama
_-_Zrinjevac.jpg)
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Julije Klović |
- Problem Klovićeva rodnog mjesta Arhivirano 2008-04-02 na Wayback Machine-u