Dunja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dunja
Quince flowers.jpg
Dunjini cvjetovi
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Maloideae ili Spiraeoideae[1]
Rod: Cydonia
Vrsta: C. oblonga
Dvojni naziv
Cydonia oblonga
Mill.

Dunja (Cydonia oblonga) je jedina vrsta roda Cydonia (Maloideae, Rosaceae). Njeno botaničko ime potiče od grčkog grada Kydonia (danas Hanija) na sjeverozapadu ostrva Krita. U Jermeniji i Iranu dunja se može naći u prirodi.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Plod dunje

Stablo dunje je 4 do 6 m visoko drvo koje se može naći u Aziji i Evropi. Cvjeta u maju i junu i ima bijele do ružičaste cvjetove. Latice cvjetova su duge između 2 i 5 cm. Pošto se u toplijim predjelima bolje osjeća, kultiviše se najčešće u vinogradarskom okruženju.

Plod dunje je sličan plodu jabuke ili kruške (odakle i potiču dvije sorte dunje; jabukolika i kruškolika). Od dunja je moguća priprema kompota, želea, kao i sokova.

Dunje se često sade u podnožjima drveta kruške i drugih visokih voćnih stabala i rađaju nakon 4 do 8 godina. Razmnožavanje putem pelcera i ukrštanjem uspijeva samo ponekad.

Plod dunje sadrži veoma puno vitamina C, zatim kalijum, natrijum, cink, gvožđe, bakar, mangan, pektin i druge organske i neorganske kiseline. Sjeme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni cijanid glikozid (Cyanid-Glykosid).

Simbolika[uredi - уреди | uredi izvor]

Dunja važi kao simbol ljubavi, sreće, plodnosti, pameti, ljepote, postojanosti i neprolaznosti.

U antičkim legendama, dunjom su bogovi određivali sudbine. Ona je bila plod Afrodite i Geje. Paris ju je, po obećanju lijepe Helene, predala Afroditi kao najljepšoj od svih boginja.

Sastav i upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Ima oko 20% sluzi, pektina, oko 8% raznih šećera, oko 1% jabučne kiseline, 15% masnog ulja, amigdalina (0,5%) emulzina, protida i tanina.

Upotrebljava se kao sluzavo sredstvo za izradu emulzija i mikstura protiv kašlja, kao voda za obloge, protiv opekotina, za kozmetiku i u industriji. Danas se bez razloga upotrebljava mnogo manje nego ranije. Grci i Rimljani su dunju mnogo cijenili kao blago sretstvo protiv proliva (tanin i sluz). Prisutna cijanovodonična kiselina u sjemenu čini da lokalno anestezira. Ako se za izradu sluzi upotrebi zdrobljeno sjeme, u njemu može biti toliko ove kiseline, da se mogu pojaviti i slučajevi trovanja. Zato sluz treba praviti od cijelog sjemena, ako se ne želi istovremeno dejstvo sluzi i cijanovodonične kiseline.

U industrijskim zemljama dunjino sjeme se sve više upotrebljava.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Potter, D., et al. (2007). Phylogeny and classification of Rosaceae. Plant Systematics and Evolution. 266(1–2): 5–43.