Pektin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pektin, polimer D-Galakturonske kiseline, u čvrstom, praškastom, stanju

Pektin (grč. πηκτικός, pēktikós — zgusnut, ščvrsnut) jeste dijetalno vlakno koje sadrže ćelijski zidovi biljaka. Prvi put ga je izolovao i opisao Anri Brakono 1825.[1]

Upotreba[uredi | uredi kod]

Za tržište se proizvodi kao beli do svetlobraon prah, a većinom se dobija iz kore citrusnog voća, jer se ona satoji od oko 30% pektina. Koristi se kao zgušnjivač, naročito za džemove i žele.[2] Sem toga, koristi se i u filovima, lekovima, kao stabilizator i kao izvor vlakana.[3] U crevnom traktu, pektin vezuje holesterol, te smanjuje njegov nivo u krvi. Takođe, vezujući proste ugljene hidrate, pektin usporava rast nivoa šećera u krvi.[4]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Keppler; Hamilton; Brass; Röckmann (2006). „Methane emissions from terrestrial plants”. Nature 439 (7073): 187–91. PMID 16407949. 
  2. Kraft Foods. „Making Jam: The Role of Pectin & Acid”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 29. 11. 2013. 
  3. LIVESTRONG. „Pectin vs. Gelatin”. Pristupljeno 29. 11. 2013. 
  4. Pornsak Sriamornsak (2003). „Chemistry of Pectin and its Pharmaceutical Uses”. Silpakorn University Journal 3 (1–2): 206. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-03. Pristupljeno 2014-04-22.