Djela apostolska

Izvor: Wikipedia

Djela apostolska (grčki: Πράξεις Ἀποστόλων, Praxeis Apostolōn, latinski: 'Acta Apostolorum') je knjiga Novog Zaveta koja pripoveda o tome kako je Isusova poruka počela da se pronosi Rimskim carstvom.[1] Obično se navodi jednostavno kao Djela.

Naučnici sa velikom sigurnošću pripisuju ovu knjigu autoru Jevanđelja po Luki, koje se tradicionalno pripisuje makedonskom kršćanskom liječniku i historičaru Luki Evangelistu, drugu Pavla iz Tarza, koji je živio u 1. vijeku n.e. Dela se mogu smatrati nastavkom Evanđelja po Luki.[2] Kao i Evanđelje po Luki, tako i Dela Apostolska nastaju kao pismo izvesnom Teofilu, za kojeg postoji nekoliko pretpostavki o tome ko je on zapravo. Pa tako, neki smatraju da je Teofil bio rimski velikodostojnik, neki čak i da je bio jedan od rimskih sudija na sudu koji je trebalo da osudi sv. Apostola Pavla.[3]

Djela opisuju mnoga putovanja i akcije koja su poduzeli apostoli, a pretežno se bavi životom i delom apostola Petra i Pavla. Knjiga opisuje kako Duh Božiji nadahnjuje i vodi većinu dela koja vrše apostoli, odnosno stavlja izuzetno osetan naglasak na prisustvo i udeo Svetog Duha u Crkvi.[4] Knjiga Djela sadrži mnoge opise čudesnih događaja (koji su bili znak Boga da potvrđuje nauk apostoka), koje je izveo Sveti Duh kroz apostole. Oni uključuje čuotvorna izliječenja, istjerivanje zlih duhova i uskrsnuće mrtvih. Pripovijest također sadrži historijske opise svakodnevnog života u Rimskom Carstvu i drevnom Jeruzalemu.

Nastanak[uredi - уреди]

Tibingenska škola u 19. veku je nastanak Dela apostolskih hronološki je smeštala u 2. vek po hristu zbog idealizovane predstave o crkvi na koju nailazimo u ovoj knjizi i zbog potpune usklađenosti odnosa između hrišćana judejskog porekla i hrišćana mnogobožačkog porekla. Gledišta ove škole danas su u potpunosti napuštena“[5]. Kako je danas kod najvećeg broja naučnika prihvaćena kao tačna teorija da je autor Dela apostolskih sv. Luka, to se onda u njihovim učenjima vreme nastanka ove knjige mora smestiti negde u vreme dok je Luka živeo. „Antimarconski prolog i Muratorijev kanon izričito kažu da je ova knjiga nastala nakon Pavlove smrti“[6]. Kako se veruje da je knjiga nastala kao drugi deo, odnosno nastavak Lukinog jevanđelja za koje se pretpostavlja da je napisano nešto pre 70. godine, to se onda za vreme nastanka Dela apostolskih veruje da je negde između 70. i 80 godine, po nekima čak i između 63. i 70. godine po Hristu[7].

Sadržaj[uredi - уреди]

Pedesetnica, silazak Duha na apostole.

Knjiga se može razdeliti na više poglavlja zavisno od teme koja na tom mestu preovladava. Postoji nekoliko međusobno veoma sličnih podela, a ovde je navedena najdetaljnija:

  1. Lukin prolog: Kratak prikaz završetka Jevanđelja po Luki (1:1-14)
  2. Rani dani zajednice vernih u Jerusalimu (1:15-8:3)
  3. Širenje hrišćanstva po Judeji i Samariji (8:4-12:25)
  4. Poslanje Pavla i Varnave od strane Crkve u Antiohiji (13:1-14:28)
  5. Sabor (skup) u Jerusalimu: zahtevi za preobraćene pagane (15:1-35)
  6. Misija Pavla i njegovih pratilaca u Grčkoj i Maloj Aziji (15:36-20:38)
  7. Pavlov povratak u Jerusalim i zatvaranje u Cezareji (21:1-26:32)
  8. Pavlovo zarobljeništvo u Rimu (27:1-28:16)
  9. Pavlov život u Rimu i nastavak propovedanja o Hristu (28:17-31)[8]

Može se reći za Dela apostolska da imaju dva dela:

  1. deo u kojem je Petar glavno lice i koji se odvija uglavnom oko Jerusalima, i
  2. deo u kojem je Pavle glavni lik i u ovom deli propoved izlazi iz dotadašnjih okvira širenja hrišćanstva i misionarenje dolazi čak i do Rima.

Hronologija događaja[uredi - уреди]

Sam pisac ne daje neku jasnu hronologiju izloženih događaja, ali po raznim istorijskim ličnostima, koje spominje, proučavaoci izvode sledeće zaključke o hronologiji:

Pavlova beseda na atinskom Areopagu, opisana u Delima 17:16-34.
  • začeci prve Crkve – 30-36;
  • misionarenje u judejskom rasejanju – 36-46;
  • prvo misionarsko putovanje apostola Pavla – 46-48;
  • Apostolski Sabor – 48/49;
  • drugo i treće Pavlovo misionarsko putovanje – 49-57;
  • dvogodišnje sužanjstvo apostola Pavla u Cezareji – 58-60;
  • putovanje u Rim i sužanjstvo – 61-63“[9]

Literatura[uredi - уреди]

  • W. J. Harrington, UVOD U NOVI ZAVJET – SPOMEN ISPUNJENJA, Zagreb 1975.
  • Joanis D. Karavidopulos, UVOD U NOVI ZAVET, Beograd-Šibenik 2005.
  • THE ORTHODOX STUDY BIBLE, New Testament and Psalms, Thomas Nelson Publishers, Nashville, Tennessee, 1997.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X
  2. Sr. W. J. Harrington, 222.
  3. Sr. J. Karavidopulos, 154.
  4. Catholic-resources.org, uporedi : J. Kravidopulos, 154.
  5. J. Karavidopulos, 160.
  6. Harington, 222.
  7. Vidi opširnije. J Karavidopulos, 160; Harington, 222; Mb-soft.com
  8. Vidi detaljnije: Catholic-resources.org; J. Karavidopulos, 155-156.
  9. J. Karavidopulos. 160-161.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Prethodi:
Ivan
Biblijske knjige
Slijedi:
Rimljani