Divlja kokoš

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Divlja kokoš
Red junglefowl hm.jpg
Divlja kokoš, ♂ i ♀ (Gallus gallus)
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Galliformes
Porodica: Phasianidae
Rod: Gallus
Vrsta: G. gallus
Dvojni naziv
Gallus gallus
Linnaeus, 1758.
Gallus gallus map.jpg
Rasprostranjenost divlje kokoši

Divlja kokoš (Gallus gallus) iz reda kokoški je izvorni predak odomaćene domaće kokoši (Gallus gallus domesticus), koja je prvi put uzgojena u zatočeništvu prije najmanje 5.000 godina. To je ptica tropskih područja, pripada porodici fazanki i godišnje ima leglo od oko 20 jaja.

Divlja kokoš živi još u Indiji i Indoneziji, ima više podvrsta, a gotovo svako područje ima svoju varijantu. Ovo je izbor nekih:

  • Burmanska divlja kokoš (G. g. gallus)
  • Javanska divlja kokoš (G. g. bankiva)
  • Tonkinška divlja kokoš (G. g. jabouillei)
  • Indijska divlja kokoš (G. g. murghi)
  • Burmanska divlja kokoš (G. g. spadiceus)
Crvena kresta i braduša pijetla

Smatra se gotovo izvjesnim, da je domaća kokoš uzgojena od podvrste burmanske divlje kokoši (Gallus gallus gallus).

Mužjaci i ženke ove vrste pokazuju vrlo izražen spolni dimorfizam. Mužjaci su puno krupniji, imaju velike crvene kreste i braduše (kožne izrasline) na glavi, dugo i široko zlatno i bronzano perje koje oblikuje "šal" ili "kep" od vrata preko leđa do donjeg dijela leđa. Rep je oblikovan od dugog, bogatog perja koje izgleda crno, no pod određenim svjetlom prelijeva se plavo, purpurno i zeleno. Perje ženki je tipično za ovu porodicu obojeno neupadljivo i prilagođeno okolici jer sama sjedi na jajima, brine i vodi piliće. Također, nema bradušu i krestu, iznimno, vrlo malu.

U vrijeme parenja mužjaci objavljuju svoju prisutnost kukurikanjem. Ovo služi izbjegavanju susreta potencijalnih konkurenata koji bi rezultirali sukobom. Glasanje ovih ptica je pored ovog, kompleksno strukturirano i javljaju se različitim glasovnim upozorenjima kad javljaju opasnost od predatora iz zraka ili od onog na tlu, na koje druge ptice trenutno reagiraju..[1][2]

Let ovim pticama služi uglavnom tome, da u sumrak dolete na granu drveta ili nekog drugog mjesta gdje su relativno sigurne od predatora s tla, i za bijeg od neposredne opasnosti tijekom dana.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Collias, N. E. 1987. Glasovni repertoar divlje kokoši: Spektrografska klasifikacija i komunikacijski kod. The Condor 89:510-524
  2. Evans, C. S., Macedonia, J. M., and Marler, P. (1993). Effects of apparent size and speed on the response of chickens, Gallus gallus, to computer-generated simulations of aerial predators. Animal Behaviour 46: 1-11.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Akishinonomiya, F. et al. 1996: Monophyletic origin and unique dispersal patterns of domestic fowl. - Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 93: 6792-6795.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Divlja kokoš
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Divljoj kokoši