Dimitrios Ioannidis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dimitrios Ioannidis
Nadimak Nevidljivi diktator (ο αόρατος δικτάτωρ, ο aóratos diktátōr)
Karijera
Čin Brigadir
Važnije bitke Drugi svjetski rat
Grčki građanski rat
Rod vojske Helenska vojska

Dimitrios Ioannidis (grčki: Δημήτριος Ιωαννίδης [ðiˈmitri.os i.oaˈniðis]; 13. mart 1923 – 16. august 2010), također poznat kao Dimitris Ioannidis, bio je grčki vojni oficir, poznat kao jedan od vođa pukovničke vojne hunte koja je vladala Grčkom od 1967. do 1974. godine.

Odrastao je u bogatoj porodici porijeklom sa Epira, a u Drugom svjetskom ratu za vrijeme osovinske okupacije služio kao pripadnik desničarske organizacije pokreta otpora EDES, grčkog ekvivalenta jugoslavenskih četnika. Kao oficir redovne vojske je sudjelovao u građanskom ratu.

Ioannidis je 1967. sudjelovao u puču kojim je svgrnuta demokratska vlast. Tada je imao čin brigadira i bio načelnik Vojne akademije. U novostvorenoj hunti je mjesto neslužbenog vođe preuzeo pukovnik Jorgos Papadopulos, ali se Ioannidis sa vremenom nametnuo kao siva eminencija, ali i ideološki najisprofiliraniji pripadnik hunte, kojim je osim fanatičnog antikomunista i grčkog nacionalista propovijedao ultra-konzervativnu preobrazbu grčkog društva i zatvaranje prema vanjskom svijetu čije je utjecaje krivio za nemoral u grčkom društvu.

Ioannidis je sa vremenom došao u sukob sa Papadopulosom koji je pod stranim pritiscima i nakon krvavog gušenja pobune na atenskoj Politehnici 1973. godine namjeravao "olabaviti" represiju i dati koncesije protivnicima režima. Te je planove preduhitrio beskrvnim pučem kojim je preuzeo mjesto de facto šefa grčke države i vlade.

Ioanndis se potom okrenuo prema Cipru nastojeći dovršiti proces enosisa ujedinjenja tog otoka sa maticom Grčkom. Kao glavnu smetnju je vidio ciparskog predjsednika, arhiepiskopa Makariosa III, koga je smatrao "kriptokomunistom". U tu je svrhu potakao tamošnju radikalno desnu paravojnu formaciju EOKA B da izvrši puč 15. jula 1974. godine kojim je Makarios svrgnut, a vlast preuzeo radikalni nacionalist Nikos Sampson. Taj je događaj, međutim, poslužio kao izgovor turskoj vladi da pod parolom zaštite lokalne turske manjine izvrši invaziju koja je dovela do podjele otoka i okupacije koja dan-danas traje.

Ioannidis na to nije moago reagirati te se ne samo osramotio, nego izgubio posljednje zalihe političke podrške ne samo u narodu nego i u vojsci. Grupa generala ga je svrgnula u još jednom puču te započela proces povratka demokraciji. Ioannidis je 1975. uhapšen te osuđen na smrt zbog veleizdaje i kršenja ljudskih prava za vrijeme diktature. Kazna mu je preinačena u doživotni zatvor koga je izdržao do kraja.

Izvori

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]