Centar za strateške i međunarodne studije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Centar za strateške i međunarodne studije
Center for Strategic and International Studies (CSIS)

Logo organizacije

Zgrada glavnog ureda CSIS-a
Osnivanje 1962.
Tip trust mozgova
Svrha "Pružanje strateških uvida i političkih rješenja za donositelje odluka"
Sjedište Rhode Island Avenue
Sjedinjene Američke Države Washington, SAD
Koordinate 38°54′07″N77°02′31″W
Predsjednik John Hamre
Website

Centar za strateške i međunarodne studije (engl. Center for Strategic and International Studies, akr. CSIS) je američka organizacija odnosno trust mozgova koji provodi studije i strateške analize političkih, ekonomskih i sigurnosnih pitanja u cijelom svijetu, s posebnim naglaskom na pitanja koja se tiču međunarodnih odnosa, trgovine, tehnologija, financija, energetike i geopolitike. Osnovana je 1962. godine i glavni ured joj se nalazi u Washingtonu. Organizacija je 2014. bila rangirana kao četvrti najutjecajniji trust mozgova svijeta, iza Brookingsa, britanskog Chatham Housea i Carnegie Endowmenta.[1] CSIS je opisan kao politički centristička organizacija, a njegovi članovi uključuju i brojne demokrate i republikance. Dužnost predsjednika CSIS-a od aprila 2000. godine obnaša John Hamre.[2]

Financiranje[uredi - уреди | uredi izvor]

U fiskalnoj godini 2013. CSIS je ostvario 32,300.000 USD prihoda, od čega 32% od korporacija, 29% od fondacija, 19% od vlada, 9% od pojedinaca, 5% od zadužbina, te 6% od ostalog.[3] Najveći korporacijski donatori, s udjelom od 200.000 USD ili više, su Saudi Aramco, Bank of America, Bank of Sharjah, Chevron Corporation, ExxonMobil, Finmeccanica, Northrop Grumman, PhRMA, Rilin Enterprise i Statoil.[4] Preko 500.000 USD dobio je od četiri glavne fondacije – Arsari Djojohadikusumo, Bill & Melinda Gates, Smith Richardson i The Sasakawa Peace,[5] dok je isto toliko ostvario od vlada Japana, Tajvana, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sjedinjenih Država.[6] Među najvećim individualnim donatorima izlistani su Richard L. Armitage, Othman Benjelloun, Zbigniew Brzezinski i više desetaka drugih imena.[7]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. ((en)) McGann, James G. (2015). 2014 Global Go To Think Tank Index Report. Philadelphia, Pennsylvania: University of Pennsylvania. str. 65. http://repository.upenn.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=think_tanks. 
  2. ((en)) CSIS (2015). "Corporate Officers". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/about-us/corporate-officers. pristupljeno 1. 11. 2015. 
  3. ((en)) CSIS (2015). "Financial Information". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/about-us/financial-information. pristupljeno 1. 11. 2015. 
  4. ((en)) CSIS (2015). "Corporation and Trade Association Donors". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/support-csis/our-donors/corporations. pristupljeno 1. 11. 2015. 
  5. ((en)) CSIS (2015). "Foundation, Non-Governmental Organization, and Non-Profit Donors". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/support-csis/our-donors/foundations. pristupljeno 1. 11. 2015. 
  6. ((en)) CSIS (2015). "Government Donors". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/support-csis/our-donors/governments. pristupljeno 1. 11. 2015. 
  7. ((en)) CSIS (2015). "Individual Donors". Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. http://csis.org/support-csis/our-donors/individuals. pristupljeno 1. 11. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]