Budućnost Škotske

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Budućnost Škotske (engl. Scotland's Future) je beli papir koji je 26. novembra 2013. objavila škotska vlada pod predsedavanjem prvog ministra Aleksa Salmonda. U tom dokumentu iznose se argumenti u prilog nezavisnosti Škotske i načini na koje bi Škotska mogla postati nezavisna država.[1] Salmond je ovaj dokument nazvao "najsveobuhvatnijim planom za nezavisnost neke zemlje od svih koji su ikada objavljeni".[2] Takođe je rekao da taj dokument pokazuje da njegova vlada ne teži nezavisnosti "kao cilju po sebi, nego kao sredstvu za promenu Škotske na bolje".[3]

Istorija[uredi | uredi kod]

Edinburški sporazum ― dokument koju su zajednički sastavile britanska i škotska vlada ― definisao je uslove za raspisivanje referenduma o nezavisnosti Škotske, koji će se održati 18. septembra 2014. Škotska vlada najavljuje da će, ako se većina glasača na tom referendumu opredeli za nezavisnost, Škotska postati nezavisna 24. marta 2016.[4][5]

Budućnost Škotske je beli papir koji definiše okvir za tranziciju Škotske od sastavnog dela Ujedinjenog Kraljevstva ka suverenoj državi. Taj je dokument predstavljen javnosti na događaju održanom 26. novembra 2013. u Glazgovskom naučnom centru, koji je privukao novinare "čak i iz Kine".[6] Nicola Sturgeon, zamenica prvog ministra, kasnije je predstavila dokument škotskom parlamentu i tom prilikom rekla da on detaljno govori o "mogućnostima za nezavisnost, koristima za pojedince, porodice, zajednice i narod kao celinu, kao i o praktičnim pitanjima o time kako da od potvrdnog glasa septembra sledeće godine pređemo put do proglašenja nezavisne države marta 2016. godine".[7]

Sadržaj[uredi | uredi kod]

Ovaj dokument na 670 strana, pod punim naslovom Budućnost Škotske: Vaš vodič za nezavisnu Škotsku (engl. Scotland's Future: Your guide to an independent Scotland), predstavlja viziju škotske vlade o tome kako bi Škotska mogla steći nezavisnost, a istovremeno postavlja i niz ciljeva koje će Škotska nacionalna partija slediti ako bude reizabrana na škotskim parlamentarnim izborima 2016.[1] Među njima su i ovi ciljevi:

U dokumentu se nalazi i oko 200 strana na kojima se odgovara na 650 pitanja u vezi s nezavisnošću.[9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 „Scottish independence: Referendum White Paper unveiled”. BBC News. 26. novembar 2013. Pristupljeno 27. novembar 2013. 
  2. „Scottish independence: Holyrood to debate White Paper”. 27. novembar 2013. Pristupljeno 27. novembar 2013. 
  3. „White Paper: MSPs asked to endorse the blueprint in Holyrood debate”. 27. novembar 2013. Pristupljeno 27. novembar 2013. 
  4. 4,0 4,1 Watt, Nicholas; Carrell, Severin (26. novembar 2013). „Independent Scotland would keep sterling, says Alex Salmond”. The Guardian (Guardian Media Group). Pristupljeno 5. decembar 2013. 
  5. „SNP outlines vision for Scottish independence - Channel 4 News”. Channel 4 News. 26. novembar 2013. Pristupljeno 5. dcembar 2013. 
  6. „What the commentators say about the Scottish independence White Paper”. STV News. 26. novembar 2013. Pristupljeno 27. novembar 2013. 
  7. „Statement by the Deputy First Minister - 26. novembar 2013”. 26. novembar 2013. Pristupljeno 27 November 2013. 
  8. Ross, Jamie (30. decembar 2013). „Scotland's referendum: Ten things we learned in 2013”. BBC News (BBC). Pristupljeno 30. decembar 2013. 
  9. „The Scottish Government launches the White Paper on Independence”. The Edinburgh Reporter. 26. novembar 2013. Pristupljeno 5. decembar 2013. 

Eksternu linkovi[uredi | uredi kod]