Bubamare

Izvor: Wikipedia
Bubamare
Coccinella septempunctata
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Heksapodi
Razred: Insecta
Infrarazred: Neoptera
Red: Coleoptera
Natporodica: Cucujoidea
Porodica: Coccinellidae
Latreille, 1807.
Područje života
Potporodice

Chilocorinae
Coccidulinae
Coccinellinae
Epilachninae
Scymininae
Sticholotidinae

Bubamare ili božje ovčice (lat. Coccinellidae) porodica su kukaca, a predstavnici su joj vrste Adalia bipunctata, sedmotočkasta bubamara (Coccinella septempunctata), Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus. Bubamare se hrane biljnim štetnicima (lisne uši), a njezine ličinke, čiji razvoj traje 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Na istočnoj crnomorskoj obali Turske postoji i predatorska vrsta Serangium parcesetosum, koja se koristila za suzbijanje štetnika. Bubamare žive na lišću zelenih biljaka, a u zimi ih često nalazimo u velikom broju ispod suhe kore drveća. Samo u srednjoj Europi ima ih oko 80 vrsta. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv" sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava.

Osovne značajke[uredi - уреди]

Veličina[uredi - уреди]

  • Dužina: 1,5 mm - 12 mm
  • Boje: žive boje, od narančaste, crvene ili žute u kombinaciji s crnom bojom.
  • Krila: Prednji kraj krila tvori pokrilje, a stražnjim krilima leti.

Razmnožavanje[uredi - уреди]

  • Vrijeme parenja: proljeće i ljeto
  • Broj jajašaca: 3 - 300, ovisno o vrsti
  • Trajanje inkubacije: 5 - 8 dana

Način života[uredi - уреди]

  • Ponašanje: prezimljuje u skupinama
  • Hrana: pretežno lisne uši
  • Životni vijek: oko godinu dana

Životni prostor[uredi - уреди]

Iako žive posvuda u svijetu, najviše su zastupljene na područjima umjerene klime u Europi i Sjevernoj Americi. Mnogo rjeđe ih nalazimo u tropskim kišnim šumama, koje su domovina mnogih vrsta kukaca. U osobito velikom broju nalazimo ih na površinama koje je čovjek već promijenio, kao na primjer u zapuštenim vrtovima, zaštićenim nasadima i neobrađenim površinama, gdje ima mnogo kopriva i ostalog samoniklog bilja. Jer ondje u izobilju ima biljnih uši koje su bubamarama glavna hrana. U Južnoj Africi postoje neke rijetke vrste bubamara koje su isključivo biljožderi. Tek prije kratkog vremena u Europi su osnovane farme za uzgoj bubamara kako bi se vrtlare potaknulo da umjesto kemijskih sredstva u borbi protiv nametnika koriste njih.

Hrana[uredi - уреди]

Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.

Razvojni ciklus[uredi - уреди]

Većina bubamara pari se u proljeće i ljeto. Ženka zatim polaže jaja (3-300 ovisno o vrsti) na peteljke listova blizu kolonija biljnih uši. Ličinke (dvotočkaste) božje ovčice izlaze iz jaja nakon 5-8 dana. Tijekom sljedećih 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih uši. Nakon toga se zakukulje tako da se krajem tijela pričvrste na list ili grančicu a stadij kukuljice traje nekoliko dana. Cjelokupni razvojni ciklus traje od 4-7 tjedana tako da se tijekom ljeta može razviti više generacija. Sedmopjega bubamara (coccinella septempunctata) najčešća je i najraširenija vrsta bubamare u našim krajevima. Često prezimljuje na hladnim mjestima u kućama.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Coccinellidae
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Bubamare