Mrav

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Mrav. Za druga značenja, pogledajte Mrav (razvrstavanje).
Mravi
Šumski mrav, radnik
Šumski mrav, radnik
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Hexapoda
Razred: Insecta
Red: Hymenoptera
Podred: Apocrita
Natporodica: Vespoidea
Porodica: Formicidae
Latreille 1809
Područje života
Potporodice

Mravi (lat. Formicidae) su porodica kukaca koja živi u velikim zadružnim zajednicama. Pripadaju redu opnokrilaca, dio su nadporodice žalčara (Aculeatoidea) iz podreda utegnutozačanih (Apocrita). Uz krilate mužjake i ženke ima mnogo više jedinki koje su beskrilne, spolno zakržljale ženke. Svi imaju otrovnu žlijezdu koja uglavnom izlučuje mravlju kiselinu. Kiselinu ispuštaju s pomoću žalca, a ako ga nemaju, načine najprije čeljustima ranu, pa je pošpricaju tom izlučinom. Po veličini glave te prema poslovima među njima se često razlikuju "radnici" i "vojnici".[3][4]

Mravlja glava
Sukob radnika
Miroljubiva komunikacija
Sinergijski učinak zajednice
Parenje, mužjak je bitno manji od ženke
Radnik "pastir" nadgleda "stado" biljnih ušiju

Mravi formiraju kolonije koji su u opsegu veličina od nekoliko desetina predatornih individua koje žive u malim prirodnim šupljinama, do visoko organizovanih kolonija koje mogu da pokrivaju velike teritorije i sastoje se od miliona individua. Veće kolonije se uglavnom sastoje od sterilnih, bezkrilnih ženki koje formiraju kaste „radnika“, „vojnika“, ili drugih specijalizovanih grupa. Skoro sve kolonije mrava takođe sadrže nekoliko plodnih mužjaka koji se nazivaju „trutovima“, i jednu ili više plodnih ženki koje se nazivaju "kraljicama". Kolonije su opisivane kao superorganizmi, zato što se čini da mravi deluju kao ujedinjeni entitet, kolektivno radeći na održavanju kolonije.[5][6]

Mravi su kolonizovali skoro svaku oblast Zemlje. Jedina mesta koja nisu prirodna staništa mrava su Antarktik i nekoliko udaljenih ili pak negostoljubivih ostrva. Mravi napreduju u većini ekosistema i verovatno formiraju 15–25% terestrijalne životinjske biomase.[7] Njihovo uspešno obitavanje u tako velikom broju okruženja se pripisuje njihovoj društvenoj organizaciji i njihovoj sposobnosti modifikovanja navika, korišćenja resursa, i odbrambenim sposobnostima. Njihova duga koevolucija sa drugim vrstama je dovela do mimikrije, komensalizma, parazitizma, i mutualističkih odnosa.[8]

Mravlja društva se karakterišu podelom rada, komunikacijom između individua, i sposobnošću rešavanja kompleksnih problema.[9] Ove paralele sa ljudskim društvima su dugo bile inspiracija i predmet izučavanja. Mnoge ljudske kulture koriste mrave u prehrani, medikacijama, i ritualima. Neke vrste su cenjene zbog njihove uloge u biološkoj kontroli štetočina.[10] Njihova sposobnost da iskoriste resurse može da dovede mrave u sukob s ljudima, tako da oni mogu da nanesu štetu usevima i da ugroze građevine. Neke vrste, kao što su crveni uvezeni ognjeni mravi (Solenopsis invicta), se smatraju invazivnim vrstama, koja uspostavlje sebe u oblastima gde su slučajno dospeli.[11]

Sistematika[uredi - уреди]

U porodicu mrava se ubraja 16 podporodica s 296 poznatih rodova, u koje spada ukupno 12 445[12] do sada opisanih vrsta mrava. Kako sigurno postoji još puno vrsta koje nisu poznate, entomolozi procjenjuju ukupan broj vrsta na oko 15 000.

Najpoznatije su vrste: šumski mrav (Formica rufa), veliki mravalj (Camponotus herculeanus), drvotočni mrav (Lasius fuliginosus), livadni mrav (Lasius flavus), crveni amazonac (Polyergus rufescens).[13]

Evolucija[uredi - уреди]

Do sada najstariji nalaz mrava je nađen uhvaćen i sačuvan u jantaru što dokazuje, da su u vrijeme prije oko 92 milijuna godina oni već nastanjivali zemlju.[14] Kako ti fosilni nalazi već dokazuju postojanje više različitih rodova, to znači da je u to vrijeme već ova porodica prošla kroz određeno razdoblje evolucije. Stoga se pretpostavlja da su se prvi mravi pojavili u razdoblju krede prije oko 130 milijuna godina.[15][16][17][18]

Morfologija[uredi - уреди]

Dijagram mrava radnika (Pachycondyla verenae)

Mravi su osobeni u pogledu njihove morfologije u odnosu na druge insekte po tome što imaju laktaste antene, metapleuralne žlezde, i jako suženje njihovog drugog abdomenalnog segmenta u petiolu koji izgleda poput čvora. Glava, mesosoma, i metasoma su tri distinktna telesna segmenta. Petiol formira uzak struk između njihove mesosome (toraks plus prvi abdomenalni segment, koji je stopljen sa njim) i gastera (abdomena bez abdomenalnih segmenta u petiolu). Petiol može da bude formiran od jednog ili dva čvora (drugog samog, ili drugog i trećeg abdomenalnog segmenta).[19]

Poput drugih insekata, mravi imaju egzoskeleton, spoljašnji pokrivač koji pruža zaštitni omotač oko tela i služi kao mesto vezivanja mišića, što je u kontrastu sa unutrašnjim skeletonom ljudi i drugih kičmenjaka. Insekti nemaju pluća; kiseonik i drugi gasovi kao što je ugljen dioksid prolaze kroz njihov egzoskeleton putem malenih ventila koji se nazivaju odušcima. Insektima takođe nedostaju zatvoreni krvni sudovi; umesto toga, oni imaju dugaćke, tanke, perforirane cevi duž gornjeg dela tela, koje se nazivaju „dorsalne aorte“, i koje funkcionišu poput srca, i pumpaju homolimfu ka glavi, čime ostvaruju cirkulaciju unutrašnjih fluida. Nervni sistem se sastoji od trbušnog nervnog vlakna koje se proteže kroz celo telo, sa nekoliko ganglija i grana duž njega, koje dosežu do ekstremiteta.[20]

Opis mravinjaka[uredi - уреди]

Kolonija mrava (koja može brojiti oko 20 milijuna mrava) može imati jednu (monogine) ili nekoliko (poligine) matica. Svi mravi iz jednog mravinjaka tvore tijesno povezanu zajednicu, međusobno se raspoznaju po mirisu. Prema mravima iz drugih mravinjaka većina se mravljih vrsta odnosi neprijateljski.

Ljeti se pojave krilate spolne životinje koje izlijeću iz mravinjaka u rojevima i u letu se pare. Nakon toga mužjaci uginu, a ženkama otpadnu krila te ih radnici odnesu natrag u mravinjake da nose jajašca ili one osnuju s dijelom "radnika" nove mravinjake. Ženke za vrijeme parenja pohrane sjemene stanice mužjaka u posebnom dijelu svojega spolnog sustava i one dostaju za oplođivanje jajašaca tijekom cijelog njihova života. Ženke mravi dožive i 15 godina. "Radnici" brižljivo njeguju ličinke.[13]

Mravi komuniciraju dodirom ticala, a svoj mravinjak mogu pronaći pomoću mirisa.[21] U mravinjacima mravi održavaju najveću čistoću. Ne spremaju hranu za zimu, već se zavuku u dublje dijelove, gdje svi zajedno ukočeni prezime.

Rasprostranjenost i raznolikost[uredi - уреди]

Regija Broj
vrsta [22]
Neotropik 2162
Nearktik 580
Europa 180
Afrika 2500
Azija 2080
Melanezija 275
Australija 985
Polinezija 42

Mravi se mogu naći na svim kontinentima osim Antarktika. U Srednjoj Europi živi 161 vrsta mrava razvrstanih u 28 rodova, dok najveći deo vrsta mrava živi u tropskim i suptropskim područjima. Samo nekoliko većih ostrva, kao što su Grenland, Island, i delovi Polinezije i Havajska ostrva nemaju prirodnih vrsta mrava.[23][24] Mravi zauzimaju širok spektar ekoloških niša, i imaju sposobnost korišćenja širokog opsega prehrambenih resursa bilo kao direktni ili indirektni biljojedi, predatori, i strvožderi. Većina vrsta su svejedući generalisti, mada postoji nekoliko vrsta sa specijalizovanom ishranom. Njihova ekološka dominacija se može meriti putem njihove biomase i procene iz različitih okruženja sugerišu da oni doprinose sa 15–20% (u proseku i skoro 25% u tropskim predelima) totalnoj terestrijalnoj životinjskoj biomasi, što nadmašuje doprinos kičmenjaka.[7]

Mravi se javljaju u rasponu veličina tela od 0,75 do 52 mm,[25][26] pri čemu su najveće vrste fosili Titanomyrma giganteum, čija kraljica je bila 6 cm dugaćka sa rasponom krila od 15 cm.[27] Mravi mogu da variraju u boji; većina mrava je crvena ili crna, a nekoliko vrsta je zeleno i neke tropske vrste imaju metalični sjaj. Više od 12.000 vrsta je trenutno poznato (procenjuje se postoji do oko 22.000), sa najvećom raznolikošću u tropima. Taksonomske studije nastaljaju sa rešavanjem razvrstavanja i sistematike mrava. Onlajn baze podataka mravljih vrsta, uključujući AntBase i Hymenoptera Name Server, pomažu u praćenju poznatih i novo opisanih vrsta.[28] Relativna lakoća sa kojom se uzorak mrava može uzeti i izučavati u ekosistemima ih je učinila korisnim kao indikatorskim vrstama u izučavanjima bioraznolikosti.[29][30]

Prirodni neprijatelji mrava[uredi - уреди]

Mravima se u Europi hrane ptice (posebno veliki djetlić, zelena žuna, crna žuna), gušteri, manje zmije, vodozemci, kukci (npr. mravlji lav), paučnjaci, pa i divlje svinje, a mravojedima (koji žive u Srednjoj i Južnoj Americi) su uz termite mravi glavna hrana.

Odnos sa ljudima[uredi - уреди]

Tkački mravi se koriste kao biološka kontrola za uzgoj citrusa u južnoj Kini

Mravi vrše mnote ekološke uloge koje su korisne za ljude, uključujući supresiju populacija štetočina i provetravanje zemljišta. Upotreba tkačkih mrava u uzgoju citrusa u južnoj Kini se smatra jednim od najstarijih poznatih primena biološke kontrole.[10] S druge strane, mravi mogu da postanu neprijatnost kad izvrše invaziju građevinskih objekata, ili uzrokuju ekonomsku štetu.

U nekim delovima sveta (uglavnom Africi i Južnoj Americi), veliki mravi, posebno vojni mravi, se koriste kao hirurški konci. Rana se suzi pritiskanjem i mravi se primene duž nje. Mravi zgrabe ivice rane svojim mandiblima i fiksiraju ih. Tela se zatim odseču, a glave i mandibli ostajui u mestu da zatvore ranu.[31][32][33]

Neki mravi imaju toksični venom i od medicinskog su značaja. Te vrste obuhvataju Paraponera clavata (tocandira) i Dinoponera spp. (false tocandiras) u Južnoj Americi[34] i Myrmecia mrave u Australiji.[35]

U Južnoj Africi, mravi se koriste kao pomoć pri ubiranju roibosa (Aspalathus linearis), sićušnog semena koje se koristi za pravljenje biljnog čaja. Biljka rasipa seme u širokom opsegu, te je ručno sakupljanje teško. Crni mravi sakupljaju i skladište to i drugo seme u svojim gnezdima, gde ljudi mogu da ih masovno sakupe. Do pola funte (200 g) semena se može ubrati iz jednog mravinjaka.[36][37]

Mada većina mrava preživljava pokušaje ljudi da ih iskorene, izvestan broj je veoma ugrožen. To su obično ostrvske vrste koji se evoluirale specijalizovane osobine i podložne su rizuku od zamene uvedenim vrstama mrava. Primeri su kritično ugroženi Šri Lankanski reliktni mravi (Aneuretus simoni) i Adetomyrma venatrix sa Madagaskara.[38]

E.O. Wilson procenjuje da je totalni broj individualnih mrava na svetu u bilo kom vremenu između jednog i deset kvadriliona (kratka skala) (i.e. između 1015 i 1016). Po toj proceni, totalna biomasa svih mrava na svetu je aproksimativno jednaka totalnoj biomasi celokupne ljuske rase.[39] Isto tako, po toj proceni, postoji oko 1 milion mrava na svakog čoveka na Zemlji.[40]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Ward, Philip S (2007). "Phylogeny, classification, and species-level taxonomy of ants (Hymenoptera: Formicidae)" (PDF). Zootaxa 1668: 549–563. 
  2. Rabeling C, Brown JM & Verhaagh M (2008). "Newly discovered sister lineage sheds light on early ant evolution". PNAS 105 (39): 14913–7. Bibcode:2008PNAS..10514913R. doi:10.1073/pnas.0806187105. PMC 2567467. PMID 18794530. 
  3. "Hymenoptera name server. Formicidae species count.". Ohio State University. http://atbi.biosci.ohio-state.edu:210/hymenoptera/tsa.sppcount?the_taxon=Formicidae. 
  4. Agosti D; Johnson, N F (2003). La nueva taxonomía de hormigas. Pages 45–48 in Fernández, F. Introducción a las hormigas de la región neotropical.. Instituto Humboldt, Bogotá. http://antbase.org/ants/publications/20973/20973.pdf. 
  5. Oster GF, Wilson EO (1978). Caste and ecology in the social insects. Princeton University Press, Princeton. str. 21–22. ISBN 0-691-02361-1. 
  6. Flannery, Tim (2011). A Natural History of the Planet. Grove/Atlantic, Inc.. str. 79. ISBN 9780802195609. 
  7. 7.0 7.1 Schultz TR (2000). "In search of ant ancestors". Proceedings of the National Academy of Sciences 97 (26): 14028–14029. Bibcode:2000PNAS...9714028S. doi:10.1073/pnas.011513798. PMC 34089. PMID 11106367. 
  8. Hölldobler & Wilson (1990), p. 471
  9. Dicke E, Byde A, Cliff D, Layzell P (2004). A. J. Ispeert, M. Murata & N. Wakamiya, ed. "An ant-inspired technique for storage area network design". Proceedings of Biologically Inspired Approaches to Advanced Information Technology: First International Workshop, BioADIT 2004 LNCS 3141: 364–379. 
  10. 10.0 10.1 Hölldobler & Wilson (1990), pp. 619–629
  11. "Pest Notes: Ants (Publication 7411)". University of California Agriculture and Natural Resources. 2007. Arhivirano iz originala 5 July 2008. http://www.ipm.ucdavis.edu/PMG/PESTNOTES/pn7411.html. pristupljeno 5 June 2008. 
  12. stanje 25.06.2008. prema http://antbase.org/
  13. 13.0 13.1 Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8
  14. E. O. Wilson, Carpenter FM, Brown WL (1967). "The first Mesozoic ants". Science 157 (3792): 1038–1040. Bibcode:1967Sci...157.1038W. doi:10.1126/science.157.3792.1038. PMID 17770424. 
  15. Grimaldi D, Agosti D (2001). "A formicine in New Jersey Cretaceous amber (Hymenoptera: Formicidae) and early evolution of the ants". Proceedings of the National Academy of Sciences 97 (25): 13678–13683. Bibcode:2000PNAS...9713678G. doi:10.1073/pnas.240452097. PMC 17635. PMID 11078527. 
  16. Moreau CS, Bell CD, Vila R, Archibald SB, Pierce NE (2006). "Phylogeny of the ants: Diversification in the Age of Angiosperms". Science 312 (5770): 101–104. Bibcode:2006Sci...312..101M. doi:10.1126/science.1124891. PMID 16601190. 
  17. Wilson EO, Hölldobler B (2005). "The rise of the ants: A phylogenetic and ecological explanation". Proceedings of the National Academy of Sciences 102 (21): 7411–7414. Bibcode:2005PNAS..102.7411W. doi:10.1073/pnas.0502264102. PMC 1140440. PMID 15899976. 
  18. LaPolla, John S.; Dlussky, Gennady M.; Perrichot, Vincent (2013). "Ants and the Fossil Record". Annual Review of Entomology 58: 609–630. doi:10.1146/annurev-ento-120710-100600. PMID 23317048. 
  19. Borror, Triplehorn & Delong (1989), p. 737
  20. Borror, Triplehorn & Delong (1989), pp. 24–71
  21. pri. Émilie Beaumont, tekst Emmanuelle Paroissien, prijev. Blanka Pašagić, Životinje, ISBN 953-171-500-9
  22. Hölldobler & Wilson (1990), p. 4
  23. Jones, Alice S. "Fantastic ants – Did you know?". National Geographic Magazine. Arhivirano iz originala 30 July 2008. http://ngm.nationalgeographic.com/2007/08/ants/did-you-know-learn. pristupljeno 5 July 2008. 
  24. Thomas, Philip (2007). "Pest Ants in Hawaii". Hawaiian Ecosystems at Risk project (HEAR). http://www.hear.org/ants/. pristupljeno 6 July 2008. 
  25. Hölldobler & Wilson (1990), p. 589
  26. Shattuck SO (1999). Australian ants: their biology and identification. Collingwood, Vic: CSIRO. str. 149. ISBN 0-643-06659-4. 
  27. Schaal, Stephan (27 January 2006). "Messel". Encyclopedia of Life Sciences. doi:10.1038/npg.els.0004143. ISBN 0-470-01617-5. 
  28. Agosti D, Johnson NF (eds.) (2005). "Antbase". American Museum of Natural History. Arhivirano iz originala 11 August 2008. http://www.antbase.org/. pristupljeno 6 July 2008. 
  29. Agosti D, Majer JD, Alonso JE, Schultz TR (eds.) (2000). Ants: Standard methods for measuring and monitoring biodiversity. Smithsonian Institution. http://antbase.org/databases/publications_files/publications_20330.htm. 
  30. Johnson NF (2007). "Hymenoptera name server". Ohio State University. Arhivirano iz originala 5 June 2008. http://atbi.biosci.ohio-state.edu:210/hymenoptera/nomenclator.home_page. pristupljeno 6 July 2008. 
  31. Gottrup F, Leaper D (2004). "Wound healing: Historical aspects" (PDF). EWMA Journal 4 (2): 5. Archived from the original (PDF) on 2007-06-16. 
  32. Gudger EW (1925). "Stitching wounds with the mandibles of ants and beetles". Journal of the American Medical Association 84 (24): 1861–1864. doi:10.1001/jama.1925.02660500069048. 
  33. Sapolsky, Robert M. (2001). A Primate's Memoir: A Neuroscientist's Unconventional Life Among the Baboons. Simon and Schuster. str. 156. ISBN 0-7432-0241-4. 
  34. Haddad Jr. V, Cardoso JLC, Moraes RHP (2005). "Description of an injury in a human caused by a false tocandira (Dinoponera gigantea, Perty, 1833) with a revision on folkloric, pharmacological and clinical aspects of the giant ants of the genera Paraponera and Dinoponera (sub-family Ponerinae)" (PDF). Revista do Instituto de Medicina Tropical de São Paulo 47 (4): 235–238. doi:10.1590/S0036-46652005000400012. 
  35. McGain F, Winkel KD (2002). "Ant sting mortality in Australia". Toxicon 40 (8): 1095–1100. doi:10.1016/S0041-0101(02)00097-1. PMID 12165310. 
  36. Downes D, Laird SA (1999). "Innovative mechanisms for sharing benefits of biodiversity and related knowledge" (PDF). The Center for International Environmental Law. Arhivirano iz originala 23 April 2008. http://www.ciel.org/Publications/InnovativeMechanisms.pdf. pristupljeno 8 June 2008. 
  37. Cheney RH, Scholtz E (1963). "Rooibos tea, a South African contribution to world beverages". Economic Botany 17 (3): 186–194. doi:10.1007/BF02859435. 
  38. Chapman, RE; Bourke, Andrew FG (2001). "The influence of sociality on the conservation biology of social insects" (PDF). Ecology Letters 4 (6): 650–662. doi:10.1046/j.1461-0248.2001.00253.x. 
  39. Holldobler, B & E. O. Wilson (2009). The Superorganism: The Beauty, Elegance, and Strangeness of Insect Societies. New York: W. W. Norton. str. 5. ISBN 0-393-06704-1. 
  40. "How many ants are there for every one person on earth?". info.com. http://topics.info.com/How-many-ants-are-there-for-every-one-person-on-earth_452. pristupljeno 27 July 2013. 

Literatura[uredi - уреди]

  • Borror DJ, Triplehorn CA, Delong DM (1989). Introduction to the Study of Insects, 6th Edition. Saunders College Publishing. ISBN 0-03-025397-7. 
  • Hölldobler B, Wilson EO (1990). The Ants. Harvard University Press. ISBN 0-674-04075-9. 
  • Bolton, Barry (1995). A New General Catalogue of the Ants of the World. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-61514-4. 
  • Hölldobler B, Wilson EO (1998). Journey to the Ants: A Story of Scientific Exploration. Belknap Press. ISBN 0-674-48526-2. 
  • Hölldobler B, Wilson EO (1990). The Ants. Harvard University Press. ISBN 978-3-540-52092-4. 
  • Hölldobler B, Wilson EO (2009). The Superorganism: The Beauty, Elegance and Strangeness of Insect Societies. Norton & Co.. ISBN 978-0-393-06704-0. 

Vanjske veze[uredi - уреди]

Wikispecies-logo.svg
Wikivrste imaju podatke o: