Bombaški napad na AMIA

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bombaški napad na AMIA

udruga AMIA
Lokacija Buenos Aires, Argentina
Koordinate 34°36′06″N 58°23′58″E / 34.60167°N 58.39944°E / 34.60167; 58.39944Koordinate: 34°36′06″N 58°23′58″E / 34.60167°N 58.39944°E / 34.60167; 58.39944
Datum 18. jul 1994 (1994-07-18)
09:53 (UTC-3)
Meta Jevrejski centar Asociación Mutual Israelita Argentina
Mrtvih 85 (+ bombaš samoubojica)[1][2]
Ranjenih 300+
Počinitelji nepoznat
Osumnjičeni počinitelj Ibrahim Hussein Berro

Bombaški napad na AMIA ili Atentat na AMIA (šp. Atentado a la AMIA) bio je teroristički napad na zgradu udruge Asociación Mutual Israelita Argentina (AMIA; Argentinsko-izraelska uzajamna udruga) koji se odigrao 18. jula 1994. u argentinskom glavnom gradu Buenos Airesu a u kojem je poginulo 85 ljudi.[3] Bio je najsmrtonosniji bombaški napad u argentinskoj historiji. Argentina je domovina 230.000 Jevreja,[4] čime ima najveću jevrejsku populaciju u Latinskoj Americi i šestu najveću na svijetu (ne računajući Izrael).[5]

Tokom godina, slučaj je obilježila nesposobnost i optužbe o zataškavanju. Svi optuženici u sklopu "mjesne povezanosti" (među njima i provincijska policija grad) su proglašeni da nisu krivi u septembru 2004. godine. Augusta 2005. federalni sudac Juan José Galeano, zadužen za slučaj, je optužen i uklonjen iz svoje pozicije zbog "ozbiljnih" nepravilnosti istrage.[6] Godine 2005. kardinal Jorge Mario Bergoglio, koji će kasnije postati papa Franjo, bio je prva javna ličnost koja je potpisala peticiju koja zahtijeva pravdu za žrtve bombaškog napada.[7]

Trinaesta obljetnica bombaškog napada je održana 18. jula 2007. godine. Uz međunarodne izložbe i ceremonije, radijske i televizijske stanice i policijski automobili širom Argentine su oglasile sirene u 9:53 sati, u vrijeme ovog bombaškog napada.[3]

Odgovornost[uredi - уреди | uredi izvor]

Odgovorni za napad ostaju nepoznanica. Tokom prve dvije dekade, argentinsko pravosuđe, Izrael i SAD za napad su prozvali Hezbolah odnosno indirektno i Iran, koji su negirali umješanost. Jedini dokaz za ovu vezu bio je iskaz trojice Iranaca za koje je u martu 2007. utvrđeno da su članovi MEK-a, kontroverzne disidentske organizacije čiji je cilj rušenje iranskog sistema.[8][9] Godine 2013. Iran i Argentina potpisali su memorandum razumijevanja sa svrhom učvršćivanja odnosa i provođenja zajedničke istrage. Alberto Nisman, argentinsko-jevrejski tužilac koji je 2006. službeno optužio Hezbolah i Iran, protivio se memorandumu i nastavio s prozivkama. Argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner je 2014. pred generalnom skupštinom UN-a održala govor u kojem je kazala da su istrage provedene od argentinske strane pokazale da Iran nije sudjelovao u bombardiranju, dodavši da su ranije argentinske optužbe "plod intenzivnog političkog pritiska nametnutog od strane SAD-a i Izraela":[10]

Wikiquote „Moja zemlja, uz Sjedinjene Države, jedina je američka država koja je bila žrtva dva teroristička napada. Prvi je bio 1992. kada je izraelska ambasada dignuta u zrak, i dvije godine kasnije kada je zgrada Društva argentinsko-izraelskog prijateljstva (AMIA) dignuta u zrak. Ove godine je 20-godišnja obljetnica tog napada. Usudit ću se konstatirati pred ovom skupštinom i članovima porodica žrtava, koje su ovdje prisutne, da je vlada predsjednika Kirchnera učinila sve kako bi otkrila odgovorne za napad, i to ne samo otvaranjem starih obavještajnih arhiva već je i formirala vladin tim za istragu.
Budući da je 2006. pravosuđe moje zemlje optužilo iranske državljane da su uključeni u napad na AMIA, tražilo je suradnju Islamske Republike Iran u istrazi. Taj zahtjev ponovljen je 2007, dok 2010. Iran konačno nije pristao. Pristali su na bilateralni sastanak, na kome smo zajedno potpisali memorandum o suradnji pravosuđa. Zašto smo to uradili? Da bi optuženi iranski državljani koji žive u Teheranu mogli svjedočiti pred argentinskim sudom.
Što se dogodilo nakon što smo potpisali memorandum? Izgledalo je kao da su svi unutrašnji i vanjski demoni oslobođeni. Jevrejske institucije, koje su nas podržavale, odjednom su nam okrenule leđa. Kad je odlučeno da se provede memorandum, bili smo optuženi za suučesništvo s Iranom. Isto se dogodilo kad su lešinarski fondovi lobirali pred američkim Kongresom, tvrdeći kako smo mi partneri Islamske Republike, s tim što se Iran tada nije oslovljavao kao "Islamska Republika", već kao "Teroristička država Iran".
Lobirali su i na internetu, gdje su moju sliku stavljali pored slike predsjednika Ahmadinežada, kao da smo partneri. Ipak, ove sedmice smo saznali da se u Waldorf Astoriji, hotelu-simbolu ovog grada [New Yorka] održao sastanak šefa američkog Državnog sekretarijata i njegovog iranskog kolege. Ne kritiziramo to, štoviše, podržavamo sve što podrazumijeva dijalog. Međutim, voljeli bismo pitati one koji su pljuvali Iran i optuživali ga za terorizam – i to ne prije stotinu godina, već prošle godine – što li bi sada rekli?“
(Cristina Fernández de Kirchner, 24. 9. 2014[10])

Ovaj govor je cenzuriran i ignoriran kod zapadnjačkih masovnih medija.[11] U januaru 2015. godine, tužilac Nisman podnio je optužnicu Žalbenom sudu protiv tadašnje predsjednice, tvrdeći da je pokušala zataškati ulogu iranskih dužnosnika zbog ekonomskih interesa.[12] Samo četiri dana kasnije Nisman je pronađen mrtav u nerazjašnjenim okolnostima,[12] a u martu je Žalbeni sud odbacio optužbe protiv Kirchner.[12] Krajem iste godine proiransku predsjednicu zamijenio je proamerički i proizraelski političar Mauricio Macri, raskinuvši navedeni memorandum u prvim danima svog predsjedničkog mandata.[12] U martu 2016. Macri je izjavio da će njegova vlada nastaviti s istragom, a u decembru iste godine obnovljena je Nismanova optužnica protiv Kirchner čiji su advokati najavili žalbu.[13]

U popularnoj kulturi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Anita, argentinski igrani film iz 2009. godine koji napad prikazuje iz perspektive djeteta

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Caso AMIA: los fiscales dicen haber identificado al autor del atentado, Clarín 10. novembra 2005.
  2. Identificaron al terrorista suicida que voló la AMIA, La Nación 10. novembra 2005.
  3. 3,0 3,1 "AMIA Bombing Commemorated", Dateline World Jewry, World Jewish Congress, septembar 2007
  4. Congreso Judío Latinoamericano. "Comunidades judías latinoamericanas: Argentina" (španski). http://www.congresojudio.org.ar/comunidades_detalle.php?id=1. pristupljeno 21. decembra 2014. 
  5. "Argentina marks 1994 bomb attacks", BBC News, 18. jula 2006
  6. "AMIA: destituyeron a Galeano" (španski). Clarín. 3. augusta 2005. Arhivirano iz originala 27. juna 2006. https://web.archive.org/web/20060627105808/http://www.clarin.com/diario/2005/08/03/um/m-1026385.htm. pristupljeno 18. jula 2006. 
  7. "New pope has history of good relations with Jewish community". The Times of Israel. http://www.timesofisrael.com/new-pope-has-jewish-connections/. pristupljeno 4. februara 2015. 
  8. Bruschtein, Julián (7. marta 2007). "D’Elía dice que dos testigos de la AMIA son “disidentes terroristas”". Buenos Aires: Página/12. https://www.pagina12.com.ar/diario/elpais/1-81353-2007-03-07.html. pristupljeno 18. jula 2017. 
  9. Porter, Gareth (7. augusta 2013). "Indictment of Iran for ’94 Terror Bombing Relied on MEK". New York: Inter Press Service (IPS). http://www.ipsnews.net/2013/08/indictment-of-iran-for-94-terror-bombing-relied-on-mek/. pristupljeno 18. jula 2017. 
  10. 10,0 10,1 UN (24. septembra 2014). "Argentina: Her Excellency Cristina Fernández de Kirchner, President". New York: United Nations. http://www.un.org/en/ga/69/meetings/gadebate/24sep/argentina.shtml. pristupljeno 18. jula 2017. 
  11. "Media censor Argentina president's remarks at UN". Tehran: Al-Alam News Network. 29. septembra 2014. http://en.alalam.ir/news/1636563. pristupljeno 18. jula 2017. 
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 Goñi, Uki (26. marta 2015). "Appeals court dismisses Iran cover-up charges against Argentina president". London: The Guardian. https://www.theguardian.com/world/2015/mar/26/argentina-president-charges-iran-cover-up-dismissed. pristupljeno 18. jula 2017. 
  13. Politi, Daniel (29. decembra 2016). "Argentine Court Reopens Investigation of Ex-President in ’94 Bomb Case". New York: The New York Times. https://www.nytimes.com/2016/12/29/world/americas/argentina-alberto-nisman-cristina-kirchner-bombing-iran.html. pristupljeno 18. jula 2017.