Bitka kod Falkirka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Bitka kod Falkirka
The Trial of William Wallace at Westminster.jpg
Suđenje Williamu Wallacu u Westminsteru
Datum 22. jun 1298.
Lokacija Škotska
Falkirk kod Stirlinga
Ishod pobjeda Engleza
Zaraćene strane
Škotska Kraljevina Škotska Engleska Kraljevina Engleska
Komandanti i vođe
Škotska William Wallace Engleska Edward I
Snage
oko 6,000 ljudi
1.000 konjanika i 5.000 pješadinaca
oko 17,000 ljudi
2.000 konjanika i 15.000 pješadinaca[1]

Bitka kod Falkirka (engleski: Battle of Falkirk, škotsko-gelski: Blàr na h-Eaglaise Brice) odigrala se tokom 22. jun 1298. u njoj je vojska engleskog kralja Edwarda I potukla škotske pobunjenike koje je vodio William Wallace.[1]

Ta bitka, bila je dio Prvog rata za škotsku nezavisnost a odigrala se kod Falkirka južno od Stirlinga.

Događaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Engleski kralj Edward I konačno se u julu 1298. oporavio od pobune vlastitih barona i uspio okupiti popriličnu vojsku da još jednom krene na buntovnu Škotsku. U njegovoj vojsci bilo je vjerojatno oko 2000 vitezova - teško oklopljenih konjanika i gotovo 15.000 pješadinaca.[1]

William Wallace se u početku nije namjeravao frontalno suprostaviti edvardovoj vojsci, već se kao i dotad namjeravao manevrom nekako izvući, pa je zbog toga većinu svojih boraca poslao u napad na Carlisle.[1]

Međutim se Wallace 22. jun 1298. sa svojim ljudima ipak pojavio na bojnom polju. Najvjerojatnije zato jer nije imao dovoljno hrane da dulje vremena drži svoje vojnike u napadu na sjever Engleske, a njih su i suviše iscrpljivali dugotrajni marševi. Postoji mogućnost da su ga na to nagovorili škotski plemići kojima je bilo stalo do njihove viteške časti - i dosta bježanja.[1]

Na prvi pogled - bojno polje je izgledalo kao stvoreno za Wallacea. On je postavio svoje vojnike u tri kružne falange (schiltrons) nasuprot neprijatelja, a strijelce između njih da ih štite od engleskih strijelaca. Malobrojne konjanike postavio je na bokove, da mu štite strijelce, od iznenadnog engleskog napada. A ukoliko stvari krenu loše po njih, Škoti su se mogli povući u šumu iza njih i pobjeći.[1]

Iako su bili malobrojniji Škoti su vjerovali u svoju pobjedu, jer su se dobro ukopali, - iskopali su rovove, sa zašiljenim kolcima i barama ispred njih.[1]

Engleska konjica napala je škotske pobunjenike, sa oba boka istovremeno. Malobrojniji škotski konjanici nisu se bili u stanju suprotstaviti brojnijim Englezima, pa su brzo poraženi, na osnovu tog se iznjedrila priča da su jednostavno pobjegli sa bojišta. Međutim historičarka - Fiona Watson upućuje na to da su se vitezovi zapravo povukli, kako bi se sačuvali za daljnje borbe.[1] Nakon tog su konjanici napali škotske falange, ali nisu bili u stanju probiti guste rojeve škotskih kopljanika, zato su se ustremili na škotske strijelce koji nisu imali nikakvu zaštitu, pa su ih brzo pobili i rastjerali.[1]

Kako nisu mogli razbiti škotske falange, engleski konjanici su se na trenutak povukli, i pričekali svoju pješadiju. Kako ovaj put nisu imali zaštitu svojih strijelaca - škotski kopljanici iz falange stali su pogibati pod jakom baražom engleskih strijelaca, a eventualno povlačenje i manevriranje ometali su im vlastiti rovovi.[1]

Kako se broj poginulih i ranjenih povećavao, preživjeli nisu mogli zadržati formaciju falange, tad je u akciju ponovno stupila engleska konjica i probila razređene zidove falange, nakon tog je uslijedilo klanje u kom je na hiljade Škota pobijeno.[1]

William Wallace je uspio pobjeći sa većinom svojih komandanata, ali mu je taj poraz srušio ugled koji je dotad uživao pa je dao ostavku na položaj Gvardijana Škotske.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

The Battle of Falkirk na portalu Education Scotland ((en))