Biofizička hemija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Biofizička hemija je relativno nova grana hemije, koja pokriva širok spektar istraživačkih aktivnosti na biološkim sistemima. Njen fokus je najčešće na objašnjavanju raznih fenomena bioloških sistema na molekulskom nivou, na izučavanju supramolekulske strukture tih sistema.

Biofizička hemija koristi mnoštvo tehnika fizičke hemije u istraživanju bioloških sistema. Te tehnike obuhvataju spektroskopske metode poput nuklearne magnetne rezonance (NMR) i rendgenske strukturne analize. Na primer, Nobelova nagrada je 2009. godine dodeljena za rad baziran na studijama difrakcije X zraka ribozoma.[1]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Cantor, Charles R.; Schimmel, Paul R. (1980). Biophysical Chemistry - Part I: The Conformation of Biological Macromolecules (1st izd.). W.H. Freeman & Co Ltd. ISBN 0716711885. 
  • Cantor, Charles R.; Schimmel, Paul R. (1980). Biophysical Chemistry - Part II: Techniques for the Study of Biological Structure and Function (1st izd.). W.H. Freeman & Co Ltd. ISBN 0716711907. 
  • Cantor, Charles R.; Schimmel, Paul R. (1980). Biophysical Chemistry - Part III: The Behavior of Biological Macromolecules (1st izd.). W.H. Freeman & Co Ltd. ISBN 0716711923.