Antarctopelta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Antarctopelta
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ankylosauria
Porodica: Nodosauridae
Rod: Antarctopelta
Salgado & Gasparini, 2006.
Vrsta: A. oliveroi
Dvojni naziv
Antarctopelta oliveroi
Salgado & Gasparini, 2006.

Antarctopelta ("antarktički štit") bio je rod ankilosaura sa jednom poznatom vrstom, A. oliveroi, koja je nastanjivala današnji Antarktik tijekom perioda kasne krede. Bila je srednje velik ankilosaur i nije dostizala dužinu veću od 4 metra, a imala je osobine dvije različite porodice ankilosaura, što je zakompliciralo njezinu klasifikaciju. Jedini poznati primjerak otkriven je na otoku James Ross 1986. godine; to su bili prvi ostaci dinosaura otkriveni na Antarktiku, ali je Antarctopelta bila tek drugi antarktički dinosaur koji je dobio službeni naziv.

Opis i klasifikacija[uredi | uredi kod]

Kao i ostali ankilosauri, Antarctopelta oliveroi je bio zdepast biljojed koji se kretao na četiri noge i bio zaštićen osteodermima u koži. Iako nije pronađen potpun skelet, procjenjuje se da je dostizala dužinu od 4 metra od njuške do kraja repa. Pronađen je samo mali dio lubanje, ali svi djelići lubanje bili su teško oklopljeni. Jedna kost, poznata kao supraorbitalna, imala je kratku bodlju koja bi stršila prema van preko oka. Njezini zubi u obliku lista bili su asimetrični i proporcionalno veliki u odnosu na zube drugih ankilosaura, a najveći su poprijeko bili dugi 10 mm.[1] Za usporedbu, mnogo veći sjevernoamerički rod Euoplocephalus, dug 6–7 m, imao je zube poprijeko duge 7,5 mm.[2]

Pronađeni su kralješci iz drugih dijelova repa. Mada vrh repa nije pronađen, pronađeni su neki manji kralješci koji su se nalazili blizu kraja repa i bili povezani sa okoštalim tetivama na gornjim i donjim stranama. Kod ankilosaurida su te tetive omogućavale učvršćavanje kraja repa kako bi mogao držati veliku, koštanu toljagu. Ukoliko je Antarctopelta imala takvu toljagu, ona se tek mora pronaći. Uz ostatke skeleta očuvano je šest vrsta osteoderma, ali vrlo ih je malo bilo vezano za skelet, pa je njihovo mjesto na tijelu spekulativno. U njih spada i osnova velike bodlje. Ravne i duguljaste ploče podsjećale su na one koje su štitile vrat nodosaurida Edmontonia rugosidens. Velike kružne ploče povezane sa manjim, mnogougaonim pločama možda su formirale štit iznad kukova kao kod roda Sauropelta. Jedan drugi tip osteoderma imao je ovalan oblik sa grbom koja se protezala po sredini. Nekoliko osteoderma petog tipa pronađeno je na rebrima, što ukazuje na to da su se nalazili sa strane tijela, što je vrlo često među ankilosaurima. Posljednja skupina uglavnom se sastojala od malenih koštanih kvržica koje su vjerojatno bile raštrkane po tijelu. Postojalo je i nekoliko rebara sa takvim kvržicama pričvršćenim na sebi.[1]

Antarctopelta ima nekoliko osobina zajedničkih za nodosauridima, uglavnom po pitanju zuba i oklopa, ali je njezin rep (koji je možda imao toljagu na kraju) mnogo sličniji repu ankilosaurida. Taj skup osobina otežava njezino svrstavanje u određenu porodicu. Svrstava se kao Ankylosauria incertae sedis, ali nikada nije podvrgnuta filogenetičkoj analizi.[1] Nova filogenetička analiza koju su 2011. proveli Thompson et al. ukazuje na to da je Antarctopelta najprimitivniji nodosaurid.[3]

Otkriće i naziv[uredi | uredi kod]

Holotipni, tj. prvi otkriveni primjerak, ujedno je i jedini poznati primjer za ovaj rod i vrstu, a bio je i prvi fosil dinosaura pronađen na Antarktiku. Sastoji se od tri izolirana zuba, dijela donje čeljusti sa još jednim zubom in situ, nekoliko djelića lubanje, kralješci (iz predjela vrata, leđa, kukovlja i repa), nepotpune kosti udova (lopatica, os ilii i bedrena kost), kosti nožnih prstiju i razni dijelovi štita. Taj primjerak je u januaru 1986. lociran na otoku James Ross na antarktičkom poluotoku. Otkrili su ga argentinski geolozi Eduardo Olivero i Roberto Scasso, ali zbog zaleđenog tla i nepogodnih vremenskih okolnosti iskopavanje je završeno tek nakon jednog desetljeća. Ostaci su tijekom nekoliko sezona pronađeni na području od 6 kvadratnih metara, ali ipak se smatra da su pripadali jednoj jedinci. Većina skeleta je loše očuvana budući da su kosti najbliže površini više godina uništavane djelovanjem leda.[1]

Mada su ostaci bili poznati već decenijama i napisane tri objave o njima, Antarctopelta oliveroi nije dobila naziv sve do 2006. godine, kad su joj naziv dali argentinski paleontolozi Leonardo Salgado i Zulma Gasparini. Iz tog razloga, ona je bila drugi imenovani rod dinosaura pronađen na Antarktiku, nakon Cryolophosaurusa (1993.), mada je otkrivena prije njega. Naziv roda odnosi se na lokaciju otkrića (tj. kontinent Antarktik) i na njen oklop. Antarktik je dobio naziv prema grčkom αντ/ant- ("suprotno od") i αρκτος/arktos ("medvjed", odnosi se na sazvježđe Veliki medvjed koje je usmjereno prema sjeveru). Grčka riječ πελτη/pelte ("štit") često se koristi u nazivima rodova ankilosaura (npr. Cedarpelta i Sauropelta). Jedina poznata vrsta, A. oliveroi, dobila je naziv prema Eduardu Oliverou koji je otkrio holotipni primjerak, prvi put ga spomenuo u pisanoj formi i radio na Antarktiku desetljećima.[1]

Raniji radovi ukazuju na to da je jedinka sa otoka James Ross bila mladunac.[4][5] Međutim, novija istraživanja pokazala su da su različiti dijelovi kralježaka sasvim međusobno spojeni, a kod mladunaca bi postojali vidljivi šavovi između luka kralješka i tijela kralješka. Prethodna histološka analiza nekoliko kostiju pokazala je nivo okoštavanja kostiju koji ne bi postojao kod nedavno formiranih kostiju.[1]

Stanište[uredi | uredi kod]

Holotipni primjerak pronađen je oko 90 m daleko od osnove člana Gamma formacije Santa Marta na Antarktiku. Taj član nastao je u plitkom morskom staništu i u njemu su također očuvani zubi morskih pasa, ostaci mosasaura Lakumasaurusa, amonita, školjkaša i gastropoda. Fosili pokazatelji poput amonita ukazuju na to da su te stijene nastale u periodu kasne krede, prije između 74 i 70 miliona godina.[4] Iako je pronađena u morskim sedimentima, Antarctopelta, kao i svi ankilosauri, nastanjivala je kopno. Ostaci nekih drugih ankilosaura pronađeni su u morskim sedimentima, do čega je vjerojatno došlo kada je strvina završila u moru.[6][7][8]

Mada se Antarktik i za vrijeme krede nalazio na području južnog pola, Zemlja je bila mnogo toplija, pa na tom kontinentu nije bilo leda. Životinje kao što je Antarctopelta oliveroi živjele su u zimzelenim ili možda čak listopadnim šumama. Unatoč višim temperaturama, dolaskom zime padala je tama, isto kao i danas na višim geografskim širinama.[9]Antarktički poluotok, uključujući i otok James Ross, u tom su periodu bili povezani sa Južnom Amerikom, što je omogućavalo razmjenu životinjskih vrsta između ta dva kontinenta. Međutim, nisu pronađeni dokazi da su postojale zajedničke vrste ankilosaura za Antarktik i Južnu Ameriku.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Salgado, L. and Gasparini, Z. (2006). „Reappraisal of an ankylosaurian dinosaur from the Upper Cretaceous of James Ross Island (Antarctica).”. Geodiversitas 28 (1): 119–135. 
  2. Vickaryous, M.K., Maryanska, T. and Weishampel, D.B (2004). „Ankylosauria”. u: Weishampel, D.B., Dodson, P. and Osmólska, H.. The Dinosauria (Second izd.). Berkeley: University of California Press. pp. 363–392. 
  3. Richard S. Thompson, Jolyon C. Parish, Susannah C. R. Maidment and Paul M. Barrett (2011). „Phylogeny of the ankylosaurian dinosaurs (Ornithischia: Thyreophora)”. Journal of Systematic Palaeontology in press: 1. DOI:10.1080/14772019.2011.569091. 
  4. 4,0 4,1 Olivero, E., Gasparini, Z., Rinaldi, C. and Scasso, R (1991). „First record of dinosaurs in Antarctica (Upper Cretaceous, James Ross Island): paleogeographical implications”. u: Thomson, M.R.A., Crame, J.A. and Thomson, J.W. Geological Evolution of Antarctica. Cambridge: Cambridge University Press. pp. 617–622. 
  5. Gasparini, Z., Pereda-Suberbiola, X. and Molnar, R.E. (1996). „New data on the ankylosaurian dinosaur from the Late Cretaceous of the Antarctic Peninsula”. Memoirs of the Queensland Museum 39: 583–594. 
  6. Horner, J.R. (1979). „Upper Cretaceous dinosaurs from the Bearpaw Shale (Marine) of southcentral Montana, with a checklist of Upper Cretaceous dinosaur remains from marine sediments in North America”. Journal of Paleontology 53 (3): 566–577. 
  7. Carpenter, K., Dilkes, D. and Weishampel, D.B. (1995). „The dinosaurs of the Niobrara Chalk Formation (upper Cretaceous, Kansas)”. Journal of Vertebrate Paleontology 15 (2): 275–297. DOI:10.1080/02724634.1995.10011230. 
  8. Lee Y.-N. (1996). „A new nodosaurid ankylosaur (Dinosauria: Ornithischia) from the Paw Paw Formation (Late Albian) of Texas”. Journal of Vertebrate Paleontology 16 (2): 232–245. DOI:10.1080/02724634.1996.10011311. 
  9. Huber, B.T. (1998). „Tropical Paradise at the Cretaceous Poles?”. Science 282 (5397): 2199–2200. DOI:10.1126/science.282.5397.2199.