Anamneza (medicina)

Izvor: Wikipedia
Pisanje anamneze
Mjerenje krvnog tlaka tokom uzimanja anamneze

Anamneza (anamnesis) je riječ grčkog porijekla i znači sjećanje. Ona podrazumijeva razgovor sa bolesnikom u cilju prikupljanja svih informacija koje su bitne za otkrivanje stvarne prirode bolesti i tačno postavljanje dijagnoze. Svi podaci dobijeni na ovaj način, zajedno sa podacima dobijenim tokom fizičkog pregleda i dopunskih ispitivanja, se bilježe u formular koji se zove povijest bolesti.

Postoji više vrsta povijesti bolesti, ali su one ustvari slične. Anamneza u okviru povijesti bolesti sadrži sljedeće dijelove: generalije, glavne tegobe, sadašnja bolest, ranije bolesti, ispitivanje o sadašnjem stanju (anamneza po sistemima), lična anamneza, obiteljska anamneza, socijalno-epidemiološki podaci i anamnezni zaključak.

Anamneza je osnova i najvažniji dio dijagnostičkog postupka i mnoge bolesti se mogu dijagnosticirati već na osnovi dobro uzete anamneze.

Generalije[uredi - уреди]

Ovaj dio sadrži opće podatke, značajne za administraciju zdravstvene ustanove i vođenje evidencije. On obuhvata prezime i ime bolesnika, spol, datum i mjesto rođenja, adresu stanovanja, bračno stanje, zanimanje, dan prijema u bolnicu, podatke o tome ko plaća bolničke troškove itd.

Glavne tegobe[uredi - уреди]

U ovom dijelu se bilježe dominantne tegobe bolesnika, navedene veoma kratko, tzv. "telegrafskim stilom".

Sadašnja bolest (anamnesis morbi)[uredi - уреди]

Ovo je jedan od najznačajnijih dijelova anamneze, gdje se vrši razrada glavnih tegoba. U praksi se svakoj tegobi poklanja posebna pažnja i za svaku se bilježe tri bitna podatka: otkad tegoba traje (što je ponekad teško precizno utvrditi), kako su se tegobe mijenjale i kakav je njihov odnos prema oboljelom organu.

Ukoliko bolesnik iz različitih razloga nije u stanju da sam pruži sve neophodne anamnestičke podatke, onda se isti uzimaju od srodnika ili drugih osoba (heteroanamneza).

Ranije bolesti (anamnesis vitae)[uredi - уреди]

U ovom dijelu anamneze se bilježe svi važni podaci o ranijim bolestima pacijenta, od najranijeg djetinjstva do trenutka prijema u zdravstvenu ustanovu. Postavljaju se pitanja o eventualnim ranijim operacijama, povredama, bolničkim liječenjima, vakcinacijama, preboljenim bolestima i sl.

Ispitivanje o sadašnjem stanju[uredi - уреди]

U okviru anamneze po sistemima imamo sljedeće dijelove: opće pojave, glava i vrat, organi za disanje, organi za krvotok, organi za probavu, mokraćno-polni organi, i, ovi, i, koža i živčani sustav.

U dio opće pojave bilježe se podaci o nespecifičnim tegobama, koje su karakteristične za veći broj bolesti (gubitak apetita, malaksalost, slabost, pojačano znojenje, promjene u tonu i boji glasa, temperatura, suhoća usta, nesanica).

Usmjerenom anamnezom glave i vrata se otkrivaju i analiziraju poremećaji na nivou centralnog živčanog sustava, čula, limfnih čvorova, štitne žlijezde, kralježničnog stupa itd. Obično se ispituju sljedeći faktori: glavobolje (kako i kada se javljaju, lokalizacija, širenje, intenzitet, trajanje, propratni simptomi), vrtoglavice (vertigo), stanje i broj zuba, pokretljivost vrata, stanje čula, eventualno uvećanje limfatika i tiroidne žlijezde, prisustvo boli i sl.

Nakon glave i vrata, ispituju se funkcionalni simptomi koji ukazuju na oboljenja organa za disanje. Ovdje se ubrajaju: kašalj, iskašljavanje, osjećaj otežanog disanja (dyspnoe), osjećaj gušenja, zvučni fenomeni u toku disanja (zviždanje, hroptanje), bolovi u grudnom košu, cijanoza, sekrecija i krvarenje iz nosa, iskašljavanje krvi (haemoptysis, haemoptoe) itd.

Za anamnezu u dijelu organa za krvotok (kardiovaskularnog sistema) važni su sljedeći simptomi: dispneja, brzo zamaranje, bol iza grudne kosti, napadi noćnog gušenja, osjećaj jačeg lupanja i preskakanja srca, otok na nogama (edem), grčevi, nesvjestice, iskašljavanje krvi, cijanoza, gastrointestinalne smetnje…

Kod organa za probavu ispituju se: smetnje pri gutanju hrane, poremećaji apetita, mučnina, povraćanje (vomitus, emesis), regurgitacija, štucanje, podrigivanje, gađenje na hranu, nadutost, krčanje crijeva, tegobe u predjelu anusa, karakteristike stolice, pražnjenje crijeva (defekacija) itd.

Simptomi važni za mokraćno-polne organe su: bol u predjelu bubrega ili mokraćne bešike, tegobe pri mokrenju (pečenje, svrab), učestalo noćno mokrenje, promjene u izgledu i količini mokraće, krv u mokraći, otoci i sl.

Dio kosti, zglobovi, mišići i koža analizira promjene na koži, svrbež, tegobe pri kretanju, bol u zglobovima i mišićima, grčeve, promjene u pokretljivosti, zamaranje, otok, crvenilo i druge slične simptome.

Za nervni sistem je važno ustanoviti kako pacijent spava (da li je san zdrav, okrepljujući), da li se javljaju nesvjestice i koliko često, da li su one praćene mučninom i povraćanjem, da li osoba dobro vidi, čuje, osjeća miris, ukus i dodir, da li je prisutna nesigurnost u hodu i stajanju, da li pacijet nosi naočale itd.

Lična anamneza[uredi - уреди]

U ovom dijelu anamneze se obično bilježe štetne navike u pogledu pušenja, uzimanja alkohola, lijekova. Navodi se koliko dugo osoba puši, koliko cigareta dnevno, kad je eventualno ostavila pušenje; od kada pije, koju vrstu i količinu alkohola konzumira; koje lijekove koristi ili je koristila i u kojoj količini i ritmu itd. Također se unose podaci vezani za hobije, kućne ljubimce, neuobičajene navike u ishrani, navode se opširniji podaci o zanimanju.

Obiteljska anmneza (anamnesis familliae)[uredi - уреди]

U obiteljskoj anamnezi se ispituju i analiziraju podaci o bolestima u užoj i široj porodici, koji su često veoma važni za otkrivanje tačne prirode bolesti. Posebno su važne informacije o bolestima u bližoj obitelji (roditelji, braća i sestre, djeca, ujaci, stričevi, tetke). Postavljaju se pitanja o svim bolestima za koje naslijeđe igra bitnu ulogu: tuberkuloza, dijabetes, hipo- i hipertenzija, bolesti srca, tumori, duhovne bolesti, gojaznost, hemofilija

Socijalno-epidemiološki podaci[uredi - уреди]

Ovi podaci se odnose na obiteljski, profesionalni, stambeni i materijalni status, tj. na probleme koje bolesnik ima iz jedne od ovih sfera života.

Anamnezni zaključak[uredi - уреди]

Na osnovu svih prikupljenih podataka i njihove podrobne analize, u ovom dijelu se izvodi zaključak o tome o kojoj se konkretno bolesti radi. On nije isto što i dijagnoza, ali ipak mora da bude precizan i realan.

Izvori[uredi - уреди]

Ivković-Lazar T, Kovač T, Lepšanović L, Pejin D, Popović K, Tabori Đ, Tepavčević P, Trifunović S, Živanović M: "Praktikum fizičke dijagnostike sa osnovama interne propedevtike", Novi Sad 2001. ISBN 86-7197-173-2