Američki jazavac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Američki jazavac
AmericanBadger.JPG
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Mustelidae
Rod: Taxidea
Waterhouse, 1839
Vrsta: T. taxus
Dvojni naziv
Taxidea taxus
(Schreber, 1777)

Amrički jazavac (Taxidea taxus) sjevernoamerički je jazavac, obilježjima nalik europskom jazavcu.

Pronalazi ga se diljem zapadnog i središnjeg dijela Sjedinjenih Američkih Država, sjevernog dijela Meksika i središnje Kanade. Također se nalaze kroz jugozapadni dio Britanske Kolumbije. Ova životinja daje prednost suhim otvorenim područjima s dubokim tlom koje se lako da raskopati, poput prerijskih regija.

U Meksiku, ovu životinju često nazivaju "tlacoyote". Španjolski naziv za jazavca jest "tejón", no u Meksiku, ova se riječ koristi i za nosate rakune. Ovo može dovesti do pomutnje, jer u Meksiku postoje i jazavci i nosati rakuni.

Taksonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Američki jazavac član je porodice Mustelidae, raznolike porodice zvijeri koja također uključuje lasice, tvorove i gorsku kunu. Američki jazavc pripada jednoj od tri potporodice jazavaca. Najbliži srodnik američkog jazavca jest prapovijesni Chamitataxus.

Priznate vrste jesu: Taxidea taxus jacksoni, koju pronalazimo unutar zapadnog dijela regije Velikih jezera; Taxidea taxus jeffersoni, na zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država; i Taxidea taxus berlandieri, na jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih država i sjevernom Meksiku.[1][2]

Obilježja[uredi - уреди | uredi izvor]

Američki jazavac posjeduje većinu karakterističnih obilježja koje su zajedničke svim jazavcima; zdepast i nizak s kratkim, moćnim udovima (prednji udovi oboružani su velikim kandžama, do 5 centimetara duljine) i naročitim oznakama na glavi. Mužjaci su značajno veći od ženki, mjereći duljinu od 60 do 75 centimetara, s prosječnom težinom od 9 kilograma, dok ženke teže do 7 kilograma. Zapadne podvrste, poput T. t. jeffersoni, teži su od svojih južnih rođaka. U jesen, kada je hrane u izobilju, odrasle muške jedinke mogu prijeći težinu od 11.5 kilograma.[3]

Izuzev glave, američki jazavac prekriven je sijedim, srebrnkastim i grubim krznom. Trokutasto lice američkog jazavca pokazuje naročite crne i bijele oznake, sa smeđim i crnim oznakama na obrazima i bijelom prugom koja se pruža od nosa do baze glave. Kod podvrste T. t. berlandieri, bijela oznaka pruža se čitavom duljinom tijela, do baze repa.[4]

Ponašanje i prehrana[uredi - уреди | uredi izvor]

Američki je jazavac samotna životinja veći dio godine. Hrani se tekunicama, miševima i ostalim manjim sisavcima, često kopajući u potjeri za plijenom u njihove jazbine, a ponekad zatvarajući ulaske jazbina predmetom.[5] Također se hrane pticama, zmijama i kukcima. Većinom su aktivni noću, no ponekad su aktivni i tijekom dana. Ne hiberniraju, no postaju manje aktivni tijekom zime. Američki jazavac može provesti veći dio zime u stadijima obamrlosti koji traju oko 29 sati. Tijekom toplijih dana izlaze iz jazbine.

Američki jazavci ponekad će stvoriti simbiotičku vezu s kojotima. Kojoti nisu učinkoviti pri kopanju u potrazi za glodavcima i tjeranju istih iz njihovih jazbina, no učinkoviti su u njihovoj potjeri iznad tla. S druge strane, jazavci nisu dobri i brzi trkači, ali su veoma učinkoviti u kopanju. Kada love zajedno, plijenu ostavljaju malo mjesta za bijeg.

Razmnožavanje[uredi - уреди | uredi izvor]

U pravilu samotne životinje, američki će jazavci proširiti granice svog teritorija u potrazi za partnerom tijekom sezone parenja. Mužjaci se mogu pariti s većim brojem ženki. Parenje se odvija tijekom ljeta, no implantacija je zakašnjela i mladunčad se koti u podzemnoj jazbini tijekom kasne zime. Okot u pravilu broji od jednog do pet mladunaca.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Taxidea". http://www.funet.fi/pub/sci/bio/life/mammalia/carnivora/mustelidae/taxidea/index.html. pristupljeno 2007-08-07. 
  2. Long, Charles A. (1972-06-13). "Taxidea taxus" (PDF). Journal of Mammalogy 26. Pristupljeno 2007-08-07. 
  3. Feldhamer, George A.; Bruce Carlyle Thompson, Joseph A. Chapman (2003). Wild Mammals of North America: Biology, Management, and Conservation. JHU Press. str. 683. ISBN 0801874165. http://books.google.com/books?id=-xQalfqP7BcC&pg=PA683&sig=t1Op4YhpNoUiElstZDgA9JitAy4#PPA683,M1. 
  4. American Society of Mammalogists Staff; Smithsonian Institution Staff (1999). The Smithsonian Book of North American Mammals. UBC Press. str. 179. ISBN 0774807628. http://books.google.com/books?id=qNFgzIPGuSUC&pg=PA179&sig=sG59zFWiX9jK6GFw44SJgYVzGT8#PPA179,M1. 
  5. Michener, Gail R. "Hunting techniques and tool use by North American badgers preying on Richardson's ground squirrels". Journal of mammalogy, 2004, vol. 85, no5, pp. 1019-1027.

Drugi projekti[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Američki jazavac
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: rodu Taxidea