Aleksandar Dovženko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Aleksandar Dovženko
Biografske informacije
Rođenje 11. septembar 1894.
Smrt 25. novembar 1956. (dob: 62)
Supružnik Julija Solnceva
Znamenita djela
Inspiracija

Oleksandr Petrovič Dovženko (ukr. Олександр Петрович Довженко; rus. Александр Петрович Довженко) (Sosnicja, 11. rujan 1894. - Moskva, 25. studeni 1956.) je bio ukrajinski i sovjetski filmski redatelj, scenarist i producent, koji se smatra jednim od najistaknutijih autora sovjetskog i ukrajinskog filma.

Poticao je iz kozačke porodice, a roditelji, iako neobrazovani, su ga poticali da se obrazuje, te se sa 19 godina zaposlio kao učitelj. Zbog srčane mane je izbjegao vojnu službu u prvom svjetskom ratu, ali ne i kaos Revolucije i građanskog rata, koji je posebno teško pogodio njegovu rodnu Ukrajinu. Dovženko, koji se na početku tih burnih događaja priključio ukrajinskim nacionalistima i služio u trupama UNR, na kraju se ipak priključio pobjedničkim bolješvicima. Početkom 1920-ih je služio u sovjetskoj diplomaciji, potom radio kao karikaturist prije nego što se 1926. priključio studiju VUFKU u Odesi. Tamo je od 1928. do 1930. snimio svoju znamenitu trilogiju koju čine Zvenigora, Arsenal i Zemlja. U njoj je primijenio načela sovjetske montažne teorije, ali im je dao i vlastiti pečat, prije svega inspiriran vlastitom domovinom. Zbog toga je bio od Partije optuživan za ukrajinski nacionalizam i skretanje od načela socrealizma. Iz nemilosti je izašao tek 1939. kada je po Staljinovom nalogu režirao historijski film Šors. U drugom svjetskom ratu je radio kao ratni dopisnik, a poslije je uspio režirati samo jedan film - Mičurin. Posljednje godine života je proveo podučavajući mlade sineaste na moskovskom VGIK, a među učenicima su mu bili Larisa Šepitko i Sergej Paradžanov. Nakon Dovženkove smrti neke od njegovih scenarija je ekranizirala supruga Julija Solnceva.

Po njemu danas nosi ime Dovženkov studio u Kijevu.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]