Aish HaTorah

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Aiš HaTora
אש התורה

Logo organizacije

Ješiva Aiš HaTore u Jeruzalemu
Osnivanje 1974.
Tip zaklada i ješiva
Sjedište Jevrejska četvrt
Izrael Jeruzalem, Izrael
Koordinate 31°46′34″N35°14′0″E
Regija djelovanja svijet
Osnivač Noah Weinberg
Direktor Steven Burg
Website

Aiš HaTora (heb. אש התורה, Esh HaTorah ili Aish HaTorah) je međunarodna ortodoksna jevrejska organizacija i ješiva sa sjedištem u izraelskom dijelu Jeruzalema. Utemeljena je 1974. od strane rabina Noaha Weinberga i angažirana je na poticanju Jevreja diljem svijeta da posjete Izrael i otkriju jevrejsku historiju. Također, Aiš HaTora organizira predavanja, seminare i sudjeluje na produkciji filmova. Godine 2001. u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova pokrenula je Hasbaru, organizaciju koja dovodi studente u Izrael i obučava ih za proizraelski aktivizam.[1] Aiš HaTora je kritizirana zbog svog radikalnog krila koji je u sprezi s naseljeničkim pokretom[1][2] i širi prolikudsku propagandu,[2] te zbog američke podružnice Clarion koja se bavila produkcijom anti-islamskih filmova i pokušala utjecati na ishod predsjedničkih izbora 2008. godine.[1][2] Ekstremističke elemente unutar organizacije kritizirao je i Luciano Moše Prelević, rabin koji se obrazovao u njenoj ješivi.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 ((en)) Lean, Nathan (2012). The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims. London; New York: Pluto Press; Palgrave Macmillan. str. 127-129, 133-135, 151, 170. i 176. ISBN 9780745332536. OCLC 809781135. 
  2. 2,0 2,1 2,2 ((en)) Swaim, Lawrence (2012). The Death of Judeo-Christianity: Religious Aggression and Systemic Evil in the Modern World. Winchester; Washington, D.C.: Circle Books; John Hunt Publishing. str. 144-145. ISBN 9781780992990. OCLC 824171796. 
  3. HRT 1 (27. 2. 2015): Ekumena, emisija na temu "Religijski ekstremizam", gosti: muftija Ševko ef. Omerbašić i rabin Luciano Moše Prelević
    Wikiquote „Ja sam bio u jednoj vjerskoj školi, ješivi, gdje su povratnici u religiji. Čovjek, kad ponovo postane religiozan, ili kad pređe na religiju, ima želju dati više, što se kaže da bude 'veći katolik od pape'. I onda ide u te neke ekstremizme.“
    (Luciano Moše Prelević)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]