Ј

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ne poistovećivati sa J, slovom latinice.
Ћирилично слово Ј
Глас:[j]
Назив:јота
Број:1
Порекло:грчко јота, старословенско јота, латинично j
Ћирилица
Слова словенских језика
АБВГҐДЂ
ЃЕЀЁЄЖЗ
З́ЅИЍЙІЇ
ЈКЛЉМНЊ
ОŌПРСС́Т
ЋЌУӮЎФХ
ЦЧЏШЩЪЫ
ЬЭЮЯ
Слова несловенских језика
Стара слова
ҀѺ
ѸѠѼѾ
ѢѤѦ
ѪѨѬѮ
ѰѲѴѶ

Slovo Ј ј (jota) je jedanaesto slovo srpske ćirilice. Takođe se koristi u makedonskoj ćirilici i nekim drugim ćirilicama neslovenskih naroda.

Slovo ј je u srpsku ćirilicu uneo Vuk Karadžić kada je pisao Prvi srpski rječnik (vidi Vukova reforma), na osnovu latiničnog slova j.

Povest[uredi | uredi kod]

Ćirilična jota (Ꙇ ꙇ), preuzeta od grčke jote, se koristi u staroslovenskoj ćirilici za tranksripciju glagoljičkog slova .[1] U različitim redakcijama crkvenoslovenskog jezika za isti glas su korištena slova і, ї, й, zajedno sa dvoglasima i mekim znakom ь koji je takođe imao ulogu slova j. Srpski književni reformator Vuk Karadžić je, po principu "jedno slovo - jedan glas", izabrao samo jedan karakter da predstavlja slovo j.

Karadžić je u početku izabrao ćirilično slovo ї da predstavlja glas j, što su pre njega već koristili jezički reformatori Dositej Obradović i Sava Mrkalj.[2][3] Međutim, za konačnu verziju Vukove ćirilice izabrana je jota da predstavlja glas j. Za grafičko rešenje jote Vuk Karadžić se poslužio latiničnim slovom j, čiji je kalup već postojao u štamparijama.[4]

Kada je Vuk u ćirilicu uneo latinično slovo j, naišao je na jak otpor sveštenstva, pa i samog kneza Miloša. Najoštriji protivnik je bio Jovan Svetić-Hadžić, tadašnji veliki književnik. U vezi sa tim je poznata anegdota, odnosno šta je Vuk jednom prilikom primetio i kako je opravdao ovaj svoj postupak: „Vidim, da iz latinice nisam uzeo slovo j, ti sad ne bi bio Jovan nego ovan!“[5] Pored slova J, u Prvom srpskom rječniku prvi put su se pojavila i slova Lj, Nj, Đ, Ć, Dž.

Zvučnost[uredi | uredi kod]

Slovo J je, prema fonetici:

  • konsonant (suglasnik) - jedan od 25
  • sonant (vrlo zvučan suglasnik) - jedan od 8 (V, L, R, Lj, J, M, N, Nj)
  • prednjonepčani suglasnik - jedan od 9 (J, Lj, Nj, Đ, Ć, Dž, Č, Ž, Š)
  • meki prednjonepčani suglasnik - jedan od 5 (J, Lj, Nj, Đ, Ć)

Pomoću slova J nastaju neki sliveni suglasnici:

  • Đ - nastaje od D+J
  • Ć - nastaje od T+J
  • Lj - nastaje od L+J
  • Nj - nastaje od N+J

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Everson, Michael; Birnbaum, David; Cleminson, Ralph; Derzhanski, Ivan; Dorosh, Vladislav; Kryukov, Alexej; Paliga, Sorin; Ruppel, Klaas (2007-03-21), Proposal to encode additional Cyrillic characters in the BMP of the UCS, ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N3194R L2/07-003R 
  2. Karadžić, Vuk Stefanović. Pismenica serbskoga iezika, po govoru prostoga narod’a, 1814.
  3. Мркаљева и Вукова реформа ћирилице
  4. Maretić, Tomislav. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. 1899.
  5. Marinković, S. & Marković, S. (prireredili) Srpske narodne pripovetke. Kreativni centar: Beograd. 2001. ISBN 978-86-7781-053-5. pp.

Vidi još[uredi | uredi kod]