Četvoroelektronska tricentarska veza je model koji se koristi za objašnjavanje postojanja pojedinih hipervalentnih molekula kao što su tetratomiska i heksatomska interhalogena jedinjenja, sumpor tetrafluorid, ksenon fluoridi, i bifluoridni jon.[1][2] Ona je takođe poznata kao Pimentel–Rundlov tricenterski model po radu koji je objavio Džordž C. Pimentel 1951. godine.[3] Taj rad je zasnovan na konceptima koje je ranije razvio Robert E. Rundl za elektron-deficijentno vezivanje.[4] Proširena verzija ovog modela se koristi za opisivanje cele klase hipervalentnih molekula, kao što su fosfor pentafluorid i sumpor heksafluorid, kao i multicenterskog pi-vezinja, na primer kod ozona i sumpor trioksida.