Četvoroelektronska tricentarska veza

Četvoroelektronska tricentarska veza je model koji se koristi za objašnjavanje postojanja pojedinih hipervalentnih molekula kao što su tetratomiska i heksatomska interhalogena jedinjenja, sumpor tetrafluorid, ksenon fluoridi, i bifluoridni jon.^[1]^[2] Ona je takođe poznata kao Pimentel–Rundlov tricenterski model po radu koji je objavio Džordž C. Pimentel 1951. godine.^[3] Taj rad je zasnovan na konceptima koje je ranije razvio Robert E. Rundl za elektron-deficijentno vezivanje.^[4] Proširena verzija ovog modela se koristi za opisivanje cele klase hipervalentnih molekula, kao što su fosfor pentafluorid i sumpor heksafluorid, kao i multicenterskog pi-vezinja, na primer kod ozona i sumpor trioksida.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

↑ Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (2nd izd.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419. pp. 897.
↑ Weinhold, F.; Landis, C. Valency and bonding, Cambridge, 2005; pp. 275-306.
↑ Pimentel, G. C. The Bonding of Trihalide and Bifluoride Ions by the Molecular Orbital Method. J. Chem. Phys. 1951, 19, 446-448. DOI:10.1063/1.1748245
↑ Rundle, R. E. Electron Deficient Compounds. II. Relative Energies of "Half-Bonds". J. Chem. Phys 1949, 17, 671–675.}{doi|10.1063/1.1747367}}

[1] Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (2nd izd.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419. pp. 897.

[2] Weinhold, F.; Landis, C. Valency and bonding, Cambridge, 2005; pp. 275-306.

[3] Pimentel, G. C. The Bonding of Trihalide and Bifluoride Ions by the Molecular Orbital Method. J. Chem. Phys. 1951, 19, 446-448. DOI:10.1063/1.1748245

[4] Rundle, R. E. Electron Deficient Compounds. II. Relative Energies of "Half-Bonds". J. Chem. Phys 1949, 17, 671–675.}{doi|10.1063/1.1747367}}

[1]

[2]

[3]

[4]

Četvoroelektronska tricentarska veza

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Navigacijski meni

Traži-Тражи