Četkica za zube

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Četkice za zube

Četkica za zube predstavlja jedno od osnovnih sredstava za održavanje oralne higijene. Ona se koristi za mehaničko odstranjivanje svih stranih materija sa površine zuba, desni i jezika. Procenjuje se da se četkicom može očistiti oko 60-70% zubnih površina, pa se za efikasnije čišćenje koriste dodatna sredstva (konac za zube, interdentalni stimulator, trake za poliranje, čačkalice i dr). Obično se koristi u kombinaciji sa pastom za zube sa fluoridima.

Danas na tržištu postoji široka ponuda četkica za zube. One se razlikuju po veličini, izgledu (dizajnu), kvalitetu vlakana, dodacima (čistač za jezik, gumeni nastavci za poliranje zuba i masažu desni) itd.[1] Kompanija Hasbro je 2005. proizvela tzv. „muzičku četkicu“ koja za vreme pranja zuba emituje različite muzičke numere.[2]

Istorijat[uredi - уреди | uredi izvor]

Demonstracija upotrebe četkice za zube iz 1899.

Prema nekim izvorima, četkice za zube slične današnjim su počele da se koriste u Kini krajem 15. veka.[3] Bile su izrađene od bambusa i dlaka divljeg vepra. Englez Vilijem Edis (engl. William Addis) je 1780. godine prvi započeo masovnu proizvodnju četkica, a na ideju da napravi četkicu za zube je došao deset godina ranije tokom boravka u zatvoru. On je napravio rupice na životinjskoj kosti i u njih ubacivao vlakna iz konopca i učvršćivao ih lepkom. Za veoma kratko vreme se obogatio zahvaljujući svom izumu. Prvu četkicu zaštićenu patentom je izumeo H. N. Vadsvort 1857. u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je njena masovna upotreba počela tek 1885. godine. Drška četkice je takođe bila od životinjske kosti, a vlakna su bila izrađena od dlake sibirskog vepra. Prva četkica sa veštačkim (najlonskim) vlaknima je puštena u prodaju 24. februara 1938, a prvu električnu četkicu pod imenom Bronksodent je proizvela firma Bristol-Majers 1959. godine.[4]

Građa[uredi - уреди | uredi izvor]

Četkica za zube se sastoji od drške, vrata i glave na kojoj se nalaze vlakna. Danas se proizvode četkice različitog oblika, pa se drška i glava mogu nalaziti u istoj ravni ili glava može biti postavljena pod određenim uglom u odnosu na dršku. Na glavi četkice trebalo bi da se nalazi 2-3 reda snopića i u svakom redu bi trebalo biti 6-8 snopića sa 30 vlakana prosečne dužine 1 cm.[3] Četkice sa većim brojem vlakana imaju 4 reda po 13 snopića.[5]

Glava četkice sa vlaknima
Električna četkica

Dimenzije četkice zavise od uzrasta i morfoloških karakteristika korisnika. Četkice za decu su dugačke 12,5-15 cm sa glavom dimenzija 2,5 cm, dok su one namenjene odraslim osobama dugačke 15,5-17 cm sa glavom dimenzija 3-4 cm.[3]

Vlakna mogu biti napravljena od prirodnih ili veštačkih materijala. Nekada su se više koristili prirodni materijali (dlaka koze, jazavca, svinje), ali se danas (zbog niza prednosti) uglavnom koriste vlakna napravljena od najlona ili poliestera. Dužina vlakana iznosi približno 10-11 mm, a dijametar 0,20-0,35 mm. NJihovi vrhovi su zaobljeni ili usečeni u centralnom delu kako bi bolje prianjala uz površinu zuba. Prema tvrdoći, vlakna (odnosno četkice) se dele na tvrda, srednje tvrda i meka. Većina stomatologa preporučuje upotrebu mekih (engl. soft) ili srednje tvrdih (engl. medium) četkica, jer tvrda vlakna mogu da izazovu oštećenje gleđi i desni. Postoje i ekstra meke četkice namenjene mlađoj deci.[3]

Kriterijumi[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema preporukama Američke dentalne asocijacije, dobra četkica za zube treba efikasno da čisti zube i usnu duplju, da bude laka za rukovanje i održavanje, da svojim dizajnom bude prilagođena individualnim karakteristikama korisnika i da može neometano da se izlaže vazduhu (radi sušenja).[3]

Održavanje četkice[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon svake upotreba četkica treba da se opere i ostavi na stalak kako bi se osušila. Zamena dotrajalih četkica se radi prosečno svakih 2-3 meseca, odnosno u dužim ili kraćim intervalima u zavisnosti od njenog kvaliteta i učestalosti korišćenja. Dokazano je da su nove četkice 35% efikasnije u odnosu na one sa dotrajalim vlaknima.[5]

Posebne vrste četkica[uredi - уреди | uredi izvor]

Interdentalna četkica
Četkica za žvakanje

Postoje četkice posebnog dizajna namenjene osobama sa različitim protetskim radovima ili ortodontskim aparatima, širokim međuzubnim prostorom, parodontalnim oboljenjima, kao i osobama ometenim u razvoju.

Četkice sa velikim brojem snopića su izrađene od mekanih vlakana i koriste se za čišćenje i masažu desni. Električne četkice različitog oblika i načina rada se koriste umesto običnih četkica, mada one ne pokazuju značajnije prednosti u odnosu na obične pod uslovom da je tehnika pranja zuba pravilna. One su pogodne za upotrebu kod male dece i mentalno obolelih osoba, kada pranje zuba rade druge osobe umesto njih. Interdentalne četkice se koriste za uklanjanje naslaga u prostoru između dva zuba ili između zuba i neke nadoknade ili ortodontskog aparata u ustima. Mogu da se koriste samostalno ili u kombinaciji sa posebnim držačima. Četkice za jezik se koriste za čišćenje gornje strane jezika, mada se u tu svrhu mogu koristiti i obične četkice za zube.[3] Nekada su se koristile i četkice sa vlaknima od gume, koje su bile namenjene za čišćenje tek izniklih mlečnih zuba. Danas se u prodaji mogu naći i četkice za žvakanje (engl. chewable toothbrush) koje su izrađene od mekane plastike i koriste se bez paste i vode.[6]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Četkice za zube, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. Muzička četkica za zube, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 M. D. Vulović, D. Beloica, M. Gajić, R. Stevanović, M. D. Ivanović, M. R. Carević, Z. R. Vulićević, D. LJ. Marković: Preventivna stomatologija, Elit medica, Beograd 2002. ISBN 86-7222-009-9
  4. Who Invented the Toothbrush and When Was It Invented?, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  5. 5,0 5,1 Stomatologija, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  6. Chewable toothbrush, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]