Čampa umjetnost

Izvor: Wikipedia
Ova skulptura s kraja 11. ili 12. vijeka ilustrira najomiljeniji medij Čam umjetnika (kamena skulptura u viskom relejefu, kao i najpopularniju temu - boga Šivu i uz njega vezane teme. Šiva se može prepoznati po trećem oku na sredini čela i atributom trozupca. Ruke iznad glave čine gestu poznatu kao uttarabodhi mudra, a koja se smatra simbolom savršenstva.

Čampa je naziv za hindusku civilizaciju koja je postojala duž obala današnjeg centralnog i južnoj Vijetnama u hiljadugodišnjem periodu odnosno od otprilike 500. do 1500. godine. Prvotni Čami su najvjerojatnije bili doseljenici sa otoka današnje Indonezije, čija je glavna djelatnost bila trgovina, brodarstvo i piraterija. Njihovi gradovi su bili važne luke duž trgovačkih ruta koje su spajale Indiju, Kinu i indonezijske otoke. Historija Čampa je bilježila sukobe, ali i suradnju sa susjednim narodima - Javancima, Kmerima iz Angkora u Kambodži i Dai Viet u današnjem sjevernom Vijetnamu, od kojih su potonji konačno pokorili Čampe.

Umjetnička baština Čampe se sastoji uglavnom od skulptura izrađenih od pješčenjaka - običnih i u reljefu - te građevina izrađenih od opeka. Sačuvane su i neke metalne statue i ukrasni predmeti. Veliki dio te umjetnosti je vezano uz religijske teme, iako su neki čisto dekorativne prirode; drugi su imali važnu funkciju u religijskom životu Čama, te su sadržavali sintezu elemenata hinduizma (posebno saivizma), budiuzma i domorodačkih kultova.

Značajan dio ove umjetničke baštine je pao kao žrtva nebrige, rata i vandalizma, posebno u 20. vijeku. Dio tragova te umjetnosti su, pak, očuvali neki od francuskih učenjaka kao što su Henri Parmentier i Jean Boisselier, izrađujući skice, crteže, detaljne opise i fotografije. U vijetnamskom ratu su, pak, uništeni posljednji tragovi budističkog samostana u at Dong Duongu (Quang Nam).[1]

Danas je najveća zbirka Čam umjetnosti izložena u Muzeju Cham skulpture uDa Nangu. Veće zbirke se nalaze i u pariškom Muzeju Guimet, kao i Muzeju vijetnamske historije u Ho Chi Minhu, te Muzeju historije u Hanoju.

Fusnote[uredi - уреди]

  1. Guillon, Treasures from Champa, str. 36.

Literatura[uredi - уреди]

  • Jean Boisselier, La statuaire du Champa. Paris: École Française d'Extrême-Orient, 1963.
  • Jean Boisselier, "Un Bronze de Tara," in BEFEO 73 (1984), pp. 319–338.
  • Huynh Thi Duoc, Cham Sculpture and Indian Mythology. Da Nang, Vietnam: Danang Publishing House, 2007.
  • M.L. Finot, "Notes d’Epigraphie: XI. Les inscriptions de My-Son," BEFEO 4:1 (1904), 897-977.
  • Emmanuel Guillon, Hindu-Buddhist Art of Vietnam: Treasures from Champa (translated from the French by Tom White). Trumbull, CT: Weatherhill, 1997.
  • Marquis D’Hervey de Saint-Denys (editor and translator), Ma-Touan-Lin: Ethnographie des peuples étrangers à la Chine (2 volumes). Geneva: H. Georg, 1883.
  • Jean-François Hubert, The Art of Champa (translated from the French by Anna Allanet). USA: Parkstone Press and Confidential Concepts, 2005.
  • Lê Thành Khôi, Histoire du Viêt Nam des origines à 1858. Paris: Sudestasie, 1981.
  • Ngô Vǎn Doanh, Champa: Ancient Towers. Hanoi: The Gioi Publishers, 2006.
  • Ngô Vǎn Doanh, My Son Relics. Hanoi: The Gioi Publishers, 2005.
  • Tran Ky Phuong, Vestiges of Champa Civilization. Hanoi, The Gioi Publishers, 2008.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]