Zuko Džumhur
| Zulfikar Džumhur | |
|---|---|
| Rođen/a | 24 rujan-септембар 1920 Konjic, Kraljevina SHS |
| Umro/la | 29. novembar 1989.. (starost 69) Herceg Novi, SR Crna Gora, SFRJ |
| Poznat/a po | putopisima i karikaturama |
Zulfikar Zuko Džumhur, bosanskohercegovački i jugoslovenski putopisac, slikar i karikaturista, rođen je u Konjicu 24. septembra 1920. godine. Potiče iz stare ugledne ulemanske porodice.
Otac mu je Abduselam Džumhur i majka Vasvija rođena Rufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939.
Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u "Narodnoj armiji" 1947, a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjaci", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom autor knjige "Zelena čoja Montenegra".
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.
Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito vrlo rado se družio s njim. Zuko je jedan od najvećih boema svoga vremena.
Bibliografija[uredi - уреди]
- Nekrolog jednoj čaršiji
- Pisma iz Azije, Mostar, 1973.
- Hodoljublja, Zagreb, 1982.
- Putovanja bijelom lađom, Sarajevo, 1982.
- Pisma iz Afrike i Evrope
- Stogodišnje priče
- Adakale
- Izabrana djela (posthumno), Sarajevo, 1991.
- Putopisi (posthumno; izabrani putopisi u okviru edicije ”Bošnjačka književnost u 100 knjiga”), Sarajevo, 1997.