Socijalistička Republika Crna Gora

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice SR Crna Gora)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Socijalistička Republika Crna Gora
Социјалистичка Република Црна Гора
Socijalistička Republika Crna Gora

Federalna jedinica
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

1943 — 1992
Zastava Grb
Glavni gradTitograd (danas Podgorica)
Službeni jeziksrpskohrvatski
Uspostavljena
u SFRJ:
 - Od
 - Do
novembar 1943.

31.1. 1946.
27.4. 1992.
Površina
 - Ukupno
 - Voda
Rang 6. u SFRJ
13.810 km²
1,5%
Stanovništvo
 - Ukupno 
 - Gustina
Rang 6. u SFRJ
615.035
44,5/km²
ValutaJugoslovenski dinar (динар, dinar)
Vremenska zona UTC + 1
   Crna Gora kroz Istoriju

Crna Gora (službeno Socijalistička Republika Crna Gora; akr. SR CG), bila je jedna od 6 republika u sastavu SFR Jugoslavije. Preimenovana je u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz 1963., a nakon raspada Jugoslavije, devedesetih ostala je sa Srbijom u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, promenivši potom ime u Republika Crna Gora, a osamostalila se 2006. Glavni grad je bio Titograd (danas Podgorica). Konstitutivan narod su bili Crnogorci, a zvanična narodnost Albanci (do popisa iz 1971. godine koristio se naziv Šiptari), ali samo u opštinama u kojima su predstavljali značajni deo stanovništva. Bila je najmanja po površini i stanovništvu, a po razvijenosti bila je je nakon SR Slovenije, SR Hrvatske, SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine.

Opštine u SR Crnoj Gori[uredi | uredi kod]

Na tri poslednja popisa stanovništva iz 1971., 1981. i 1991. godine, SR Crna Gora sastojala se iz 20 opština, i to:

  • Bar, Bijelo Polje, Budva, Danilovgrad, Žabljak, Ivangrad (danas Berane), Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Rožaje, Tivat, Titograd (danas Podgorica), Ulcinj, Herceg Novi, Cetinje i Šavnik.

Vođe institucija[uredi | uredi kod]

Predsednik[uredi | uredi kod]

Predsednik vlade[uredi | uredi kod]

Nauka i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Nakon oslobođenja zemlje na koncu Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije veliki problem predstavljala je raširena nepismenost stanovništva koja je u Crnoj Gori dosezala cifru od 79.741 osoba.[1] U toku dvije godine obnove i izgranje 1945-1946. pristupilo se obnovi školskog sistema i organizaciji analfabetskih tečajeva tako da je do 1947. godine ukupan broj nepismenih pao na 50.377 od čega je 23.000 osoba bilo u dobnoj grupi iznad 69 godina.[1] Ministarstvo prosvjete NR Crne Gore održalo je 15. IX 1947. godine savjetovanje o konačnoj likvidaciji nepismenosti u republici nakon čega je broj analfabetskih tečajeva dosegao 227 u 1946/47. i 460 u 1947/48. školskoj godini, a zatim 1148 u 1948/49, 1910 u 1949/50. i 2630 u školskoj godini 1950/51.[1] Najveći broj polaznika zabilježen je 1947. (24.481) i 1948. (26.281) godine.[1]

1974. spajanjem Ekonomskog, Tehničkog i Pravnog fakulteta iz Titograda nastao je Univerzitet u Titogradu kao prvi univerzitet u republici.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Nenad Perošević; Miloš Krivokapić (2016). „Prosvjećivanje naroda i problem nepismenosti u Crnoj Gori i Jugoslaviji (1947-1951)”. Annales. Series historia et sociologia (Zgodovinsko društvo za južno Primorsko & Znanstveno raziskovalno središče Republike Slovenije) 26 (2): 317-330.