Tang Zakonik

Izvor: Wikipedia
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava

907–960
Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–
Republika
K;ina
(Tajvan)
1945–

Tang Zakonik (tradicionalni kineski: 唐律pinyin: 'Táng lǜ') je bio krivični zakonik koji je utemeljen i korišten tijekom vladavine Dinastije Tang u Kini. Nadopunjen građanskim statutima i odredbama postao je osnova kasnijih dinastičkih zakonika, ne samo u Kini, nego i u ostatku istočne Azije. Zakonik je bio mješavina legalističkog i konfucističkog poimanja zakona. Sastoji se od 12 dijelova koji sadrže sveukupno više od 500 članaka.[1] Napravljen je 624. godine, te je mjenjan 627. i 637. godine, te poboljšan komentarom (Tánglǜ shūyì 唐律疏議) 653. godine.[2] Tang Zakonik se smatra jednim od najvećih dostignuća tradicionalnog kineskog zakona, te je ujedno i najstariji kineski zakonik koji je u potpunosti očuvan do današnjih dana.[2]

Porijeklo i kontekst[uredi - уреди]

Tang Zakonik ima svoju osnovu u starijem zakoniku sjeverne dinastije Zhou iz 564., a koji je i sam pisan po uzoru na ranije zakonike Cao-Weia i Zapadnog Jina (268.).[2] S ciljem ublažavanja prijašnjih zakona i smanjenja fizičkih kazni (poput raznih sakaćenja) i da bi se održala državna vlast u novozaposjednutim Tang teriorijima napisan je 624. godine na zahtijev Cara Gaozua od Tanga. Nakon revizija 627. i 637. godine tijekom vladavine Cara Taizonga, zakonik je nadopunjen komentarima 653. godine pod vladavinom cara Gaozonga.[2]

Organizacija i sistem kazni[uredi - уреди]

Tang Zakonik[3]
Dio Naziv
I Opće definicije i pravila
II Zakoni o prolasku ili ulasku kroz zabranjena mjesta
(carske palače, gradska vrata, zidine, karaule)
III Prekršaji koje počine službenici u vršenju svojih dužnosti
IV Zakoni u vezi seljačkih obitelji (zemlja, porezi, brakovi)
V Zakoni o državnim uzgajalištima i spremištima
VI Zakoni o novačenju vojske
VII Prijestupi protiv osobe ili vlasništva
VIII Prijestupi počinjeni tokom svađe
IX Krivotvorenje dokumenata i novca
X Različiti zakoni s posebnom namjenom
XI Zakoni o uhićenju okrivljenih osoba
XII Zakoni o donošenju pravde

Francuski historičar i sinolog Jacques Gernet je nazvao Tang Zakonik "ahvalevrijednim djelom pesprijekorne logike unatoč svojoj veličini i složenosti."[2] Sadrži više od 500 članaka podjeljenih u dvanaest dijelova (vidi tablicu na desnoj strani).

Kazna za neki prekršaj se određivala u skladu s dva čimbenika[1]

  • Prekršaju : Tang Zakonik je jasno određivao kaznu za svaki prekršaj.
  • Relativna pozicija :[1] Za rođake se ova pozicija određivala po vrsti i trajanju žaljenja koje je ovisilo o blizini srodstva. Odnosi izvan obitelji si bili uređeni prema društvenoj ljestvici na vrhu koje je bio car. Na ovoj ljestvici službenici su bili na višoj stepenici od običnih ljudi, koji su pak bili na višoj stepenici od sluga.[1] Na primjer, rob koji načini prekršaj protiv svog gospodara će biti teže kažnjen nego da je običan čovjek učinio to isto kazneno djelo. Isti prekršaj, kad bi ga gospodar učinio robu, bi rezultirao u manjoj kazni nego da je isti zločin napravio običan čovjek.[1]

Mjesni sudac je služio kao ispitivač i ponekad istražitelj, ali njegov najvažniji posao u pravnim stvarima je bio da odredi pravilnu kaznu za počinjeni prekršaj: morao je identeficirati prirodu prekršaja prema definicijama u zakoniku i povećati ili smanjiti navedenu kaznu u ovinosti od društvenog položaja prekršitelja i žrtve.[1]

Kazne za prekršaje (ovisno o društvenom položaju) su sezale od bičevanja ratanom i bastinado s bambusovim štapom, preko prisilnog rada, progona s prisilnim radom do smrtne kazne gušenjem (garote) ili odrubljivanja glave.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 Gernet (1996), 245.
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 Gernet (1996), 244.
  3. Jacques Gernet, Historija Kineske Civilizacije, p. 245.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Gernet, Jacques (1996). Historija Kineske Civilizacije. Drugo izdanje. Cambridge, Engleska: Cambridge University Press. 801 pages. ISBN 0-521-49781-7, 9780521497817. Orginalno objavljena na francuskom kao Le monde chinois.
  • Johnson, Wallace, prijev., Tang Zakonik: Prvi Dio: Osnovni Principi. Princeton: Princeton University Press, 1979.

Kategorija Zakoni