Pinyin

Izvor: Wikipedia

Pinjin (kin: 拼音, pīnyīn, čita se „Pin-jin“) je pomoćno kinesko latinično pismo kojim se bilježi izgovor standardnog kineskog jezika. Pinjin u Kini ne zamjenjuje kinesko već služi samo kao pomoćno pismo.

Sama riječ „pinjin“ znači „spajanje glasova“, a u širem smislu znači „glasovno pismo“, „fonetski alfabet“. U Narodnoj Republici Kini koristi se širi termin „hanju pinjin“ (pojednostavljeni kineski: 汉语拼音; tradicionalni kineski: 漢語拼音; pinjin: Hànyǔ Pīnyīn), što znači „glasovno pismo kineskog jezika“. Na Tajvanu je 2002. godine usvojeno slično pomoćno pismo po imenu „tongjong pinjin“, ali nije šire prihvaćeno.

Hanju pinjin je odobren 11. februara 1958. godine na petom zasjedanju Svekineske narodne skupštine Narodne Republike Kine. Time je zamijenjen zapis „bopomofo“ kao način podučavanja standardnog kineskog jezika u kontinentalnoj Kini i kineski poštanski sistem romanizacije. Ujedinjene nacije su na zahtjev kineske vlade 1979. godine preporučile svim svojim članicama hanju pinjin kao standardni sistem romanizacije. Godine 1979. ga je odobrila i Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) kao način romanizacije standardnog kineskog jezika (ISO-7098:1991). Nakon toga pinjin je potisnuo stare sisteme romanizacije kao što je Vejd-Žil iz 1859. godine (nadopunjen 1892. godine) i Jejlovsku transkripciju kineskog jezika za englesko govorno područje, francusku EFEO, te njemačku i brojne druge transkripcije koje se danas rijetko koriste. Godine 2001. Kineska vlada je izglasala zakon o zajedničkom narodnom jeziku, koji je dao pravnu osnovu za korišćenje pinjina[1].

Kineski jezik je tonalni jezik, a pekinško narječje kao osnova standardnog kineskog jezika ima četiri tona, koji su u pinjinu obilježeni slijedećim dijakritičkim znacima:

  1. ˉ gornji ton (makron)
  2. ˊ uzlazni ton (akut)
  3. ˇ blagosilazni, pa uzlazni ton (kukica)
  4. ˋ silazni i kratki ton (gravis)

Kada se pinjin koristi u drugim jezicima, tonovi se bilježe samo u stručnoj literaturi.

Važno je naglasiti da je pinjin latinični zapis kineskog jezika u kojem neka slova ne odgovaraju izgovoru u drugim jezicima koji se služe latinicom, te se razlikuje od drugih latiničnih transkripcija.

Hanju pinjin i srpskohrvatska transkripcija[uredi - уреди]

Slijede osnovne transkripcije sa pinjina:

  • ch se izgovara kao „č“
  • j se izgovara kao „đ“
  • q se izgovara kao „ć“
  • r se izgovara kao „ž“
  • sh se izgovara kao „š“
  • w se izgovara kao obično „v“
  • x se izgovara kao meko „š“, kao što se u Crnoj Gori izgovara „sjekira“, skraćeno „šekira“, sa mekim „š“
  • y se izgovara kao „j“
  • z se izgovara kao albansko spojeno „dz“
  • zh se izgovara kao „dž“
  • slog yan i nastavak sloga -ian se izgovaraju kao „jen“
  • nastavak sloga -ong se izgovara kao „ung“

Slogovi u pinjinu[uredi - уреди]

U slijedećoj tabeli su na lijevoj strani inicijali ili početni suglasnici a gore finali sloga. Nisu moguće sve kombinacije.

a ao ai an ang o ou ong u ü ua uai uan uang ue üe un uo ui e er ei en eng i ia iao iu ie ian in iang ing iong
b ba bao bai ban bang bo bu bei ben beng bi biao bie bian bin bing
p pa pao pai pan pang po pou pu pei pen peng pi piao pie pian pin ping
m ma mao mai man mang mo mou mu mei men meng mi miao miu mie mian min ming
f fa fan fang fo fou fu fei fen feng
d da dao dai dan dang dou dong du duan dun duo dui de dei deng di diao diu die dian ding
t ta tao tai tan tang tou tong tu tuan tun tuo tui te teng ti tiao tie tian ting
n na nao nai nan nang nou nong nu nuan nüe nuo ne nei nen neng ni niao niu nie nian nin niang ning
l la lao lai lan lang lou long lu luan lüe lun luo le lei leng li lia liao liu lie lian lin liang ling
z za zao zai zan zang zou zong zu zuan zun zuo zui ze zei zen zeng zi
c ca cao cai can cang cou cong cu cuan cun cuo cui ce cen ceng ci
s sa sao sai san sang sou song su suan sun suo sui se sen seng si
zh zha zhao zhai zhan zhang zhou zhong zhu zhua zhuai zhuan zhuang zhun zhuo zhui zhe zhei zhen zheng zhi
ch cha chao chai chan chang chou chong chu chua chuai chuan chuang chun chuo chui che chen cheng chi
sh sha shao shai shan shang shou shu shua shuai shuan shuang shun shuo shui she shei shen sheng shi
r rao ran rang rou rong ru rua ruan run ruo rui re ren reng ri
j ju juan jue jun ji jia jiao jiu jie jian jin jiang jing jiong
q qu quan que qun qi qia qiao qiu qie qian qin qiang qing qiong
x xu xuan xue xun xi xia xiao xiu xie xian xin xiang xing xiong
g ga gao gai gan gang gou gong gu gua guai guan guang gun guo gui ge gei gen geng
k ka kao kai kan kang kou kong ku kua kuai kuan kuang kun kuo kui ke kei ken keng
h ha hao hai han hang hou hong hu hua huai huan huang hun huo hui he hei hen heng
w wa wai wan wang wo wu wei wen weng
y ya yao yan yang yo you yong yu yuan yue yun ye yi yin ying
a ao ai an ang o ou e er ei en eng

Pinjin u jeziku formatiranja HTML[uredi - уреди]

Slijedeća tabela opisuje kodove koji se koriste u HTML-u za pisanje znakova pinjina:

{highlight1}} Neutralni ton makron akut sa kukicom gravis
a ā = ā á = á ǎ = ǎ à = à
e ē = ē é = é ě = ě è = è
i ī = ī í = í ǐ = ǐ ì = ì
o ō = ō ó = ó ǒ = ǒ ò = ò
u ū = ū ú = ú ǔ = ǔ ù = ù
ü = ü ǖ = ǖ ǘ = ǘ ǚ = ǚ ǜ = ǜ

Vidi još[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Yin Binyong (尹斌庸) and Mary Felley (1990). Chinese Romanization. Pronunciation and Orthography (Hanyu pinyin he zhengcifa 汉语拼音和正词法). Beijing: Sinolingua. ISBN 7-80052-148-6 / ISBN 0-8351-1930-0.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. „Hanyu Pinyin system turns 50“, časopis „Strejt tajms“ (eng. Straits Times), od 11. februara 2008.