Sir-Darja

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Sir Darja)
Sir-Darja
Syrdrya River.jpg
Lokacija
Države  Kirgistan
 Uzbekistan
 Tadžikistan
Gradovi Begovat, Čardara, Kzil-Orda, Bajkanur, Kazalinsk
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Pamir
2000 m
Ušće
  – aps. visina
Aralsko jezero
42 m
Dužina 2212[1] km
Pritoke Kassansaj, Soh, Isfara, Angren, Čirčik i Aris
Hidrologija
Protok
  – srednji

1180 m³/s
Sliv
  – površina

219.000 km²
Ulijeva se u Aralsko jezero

Sir-Darja (kazaški: Сырдария, tadžički: Сирдарё, uzbečki: Sirdaryo, perzijski: سيردريا) je jedna od većih rijeka u Centralnoj Aziji.

Hidronim[uredi - уреди]

Za starog vijeka rijeka je zvana Jaxartes po svom starogrčkom imenu, a koje je izvedeno od staroperzijske riječi Yakhsha Arta (Velika biserna), to se odnosilo na boju rijeke. U srednjovjekovnim islamskim spisima rijeka se zvala Sajhun (سيحون) i navodila kao jedna od četiri rajske rijeke, uz susjednu rijeku (sličnog naziva) Amu-Darja koju su zvali Džajhun.

Hidrografija[uredi - уреди]

Sir-Darja nastaje spajanjem rijeka Narin (koja izvire u središnjem dijelu masiva Tanšan u Kirgistanu) i Kara-Darja (izvire u Ferganskim planinama, Istočni Uzbekistan). Svojom dužinom od 2212 km, od izvora Narina duga je čak 3019 km[1], Sir-Darja je najduža rijeka Centralne Azije, ali ima manje vode od Amu-Darje. Korito rijeke osobito u donjem dijelu, nije stalno, već se mijenja stalnim nanosima velike količine blata i razvođenjem vode u brojne kanale za navodnjavanje koji se gube u pješčanom tlu.

Tok Sir-Darje uglavnom je pravolinijski, u smjeru sjeverozapada. Od svog formiranja prvo teče kroz Fergansku dolinu, zatim presjeca Ferhatsko gorje, te potom teče istočnim rubom pustinje Kizilkum te se zatim ulijeva u Aralsko jezero. Rijeka od svog izvora teče kroz države; Tadžikistan, Uzbekistan i Kazahstan do uvira u Aralsko jezero. Rijeka nosi velike količine naplavina i blata, osobito na ušću u Aralsko jezero (godišnje oko 12 miliona tona) zbog tog se korito rijeke stalno uzdiže, pa je okolni teren znatno niži. Delta Sir-Darje širi se u jezero brzinom od prosječno 50 metara na godinu.

Karta porječja rijeke Sir-Darje

Glavne pritoke Sir-Darje su rijeke: Kasansaj, Soh, Isfara, Angren, Čirčik i Aris. Porječje rijeke obuhvaća 462 000 km². Sir-Darja za razliku od evropskih rijeka, najveću količinu vode ima nakon maja, kad se tope glečeri na njenim izvorima, najveći dio zime je zamrznuta i ima niski vodostaj.

Rijeka je plovna s prekidima od Aralskog jezera do grada Begovata. Na Sir-Darji leže veći gradovi: Begovat, Čardara, Kzil-Orda, Bajkanur, Kazalinsk.

Na rijeci i njezinim pritokama izgrađeno je puno hidroelektrana, najveće su; Farhod (u Uzbekistanu), Qayroqqum (u Tadžikistanu) i Shardara (u Kazahstanu) na Sir-Darji i hidrocentrale; Čorvok na rijeci Čirčik i Učkurgon na rijeci Narin u Uzbekistanu. Brana Toktogul na rijeci Narin izgrađena 1970-te i povećana 1980-tih regulira tok rijeke.

Vrlo gust sistem kanala za navodnjavanje proteže se duž čitavog toka rijeke; Veliki ferganski kanal, Veliki adižanski kanal, Sjeverni ferganski kanal, uz brojne druge, mnogi od ovih kanala izgrađeni su još u 18. vijeku za uzbečkog kanata Kokand. Korištenje voda Sir-Darje bilo je osobito intenzivno za sovjetske ere, naročito za navodnjavanje velikih plantaža pamuka, sve je to dovelo do smanjivanja vode rijeke tako da za sušnih godina gotovo ništa nije dotjecalo do Aralskog jezera. To je pak uzrokovalo povećanje saliniteta Aralskog jezera ( ali i toksičnosti voda), smanjenja jezera i umiranja brojnih životinjskih i biljnih vrsta oko i u Aralskom jezeru.

Više od 2,000.000 hektara zemlje i danas se navodnjava vodama rijeke Sir-Darje i njegovih pritoka.

Historija[uredi - уреди]

Tokom ahemenidskog perioda iranske historije, Sir-Darja je bila najsjevernija granica satrapije Sogdijane i dijelila je imperij od centralnoazijskih stepa kojima su dominirala nomadska plemena Saka. Sir-Darja je kasnije također postala najsjevernijom točkom dokle je dospjela vojska Aleksandra Makedonskog. Grčki historičari zabilježili su da je u regiji rijeke Sir-Darje 329. pne. osnovano naselje aleksandrovih vojnika Alexandria Eschate (prevedeno: Posljednja Aleksandrija. Iz ovog naselja izrastao je današnji Hučand u Tadžikistanu. No vjerojatnije je da je naselje samo preimenovano, i možda povećano na mjestu starijeg naselja Kiropolis, osnovanog od strane perzijskog kralja Kira Velikog.

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "Syr Darya" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/578814/Syr-Darya. pristupljeno 24. 11. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]