Satanizam
Izvor: Wikipedia
Satanizam ili sotonizam je religijski, polureligijski i/ili filozofski pokret čiji sledbenici identifikuju Satanu sa arhetipom, prekosmičkom silom, istinskim živim bićem, ili nekim aspektom ljudske prirode. Iako je dobio ime po Satani, koji se povezuje prvenstveno sa zlom i iskušenjem, sledbenici satanizma ga pre označavaju kao duhovni put koji se suprotstavlja uobičajenom, i to najpre po tome što za glavnu maksimu duhovnog obogaćenja uzima poboljšanje samoga sebe, a ne povinovanje nečem višem (uglavnom Bogu). Satanisti mahom tvrde da se uopšte ne klanjaju Satani niti bilo kom drugom božanstvu kao i da ne prate princip zla. Neki sledbenici tvrde da se umesto poštovanja božanskih zakona ili prirodnih principa, i potčinjavanja nekom božanstvu ili moralu, oni uglavnom usredsređuju na materijalno ili fizičko napredovanje pod vođstvom viših bića ili principa. Iz ovog razloga, mnogi savremeni Satanisti odbacuju tradicionalna religijska verovanja i stavove u korist egoističnijih pogleda na svet i prirodne zakone.
Nasuprot tome, veoma je rasprostranjeno verovanje da se svi sledbenici satanizma klanjaju Satani i vrše njegovu volju prinoseći obilno žrtve i izvršavajući samoubistva.
Okvirno, satanizam bi se mogao podeliti na filozofski i religijski satanizam.
[uredi - уреди] Moderni satanizam
Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist.
Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals” 1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.
Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.
