Sastanak u Grazu

Izvor: Wikipedia

Dogovor u Grazu bio je dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine između Republike Srpske, čiji je predstavnik bio Radovan Karadžić, i HR Herceg-Bosne, čiji je predstavnik bio Mate Boban, potpisan 6. 5. 1992. u austrijskom gradu Grazu.[1][2] Predstavnici najveće etničke skupine u BiH, Bošnjaka, nisu bili pozvani na sastanak.[1] Vijesti o dogovoru u Grazu objavili su državni mediji u središnjim informativnim emisijama.[3][4]

Franjo Tuđman, u pismu američkom senatoru Robertu Dolu, predstavlja ovaj dogovor kao dio konferencije o Bosni i Hercegovini kojeg je sponzorirala Europska zajednica.[1]

Podjela[uredi - уреди]

Mate Boban i Radovan Karadžić sastali su se u Grazu 5. 5. 1992.[3] Boban i Karadžić vodili su detaljnu raspravu o razgraničenju hrvatskog i srpskog područja u Bosni i Hercegovini. SDS je granicu veće Srbije vidio na rijeci Neretvi, što bi razdvojilo mostar na dva dijela.[5] Na kraju je Karadžić pristao na Bobanov prijedlog da glavna mostarska ulica - Ulica maršala Tita, bude granica između Herceg-Bosne i Republike Srpske.[5] Isto tako prihvaćen je i prijedlog da većinski hrvatski gradovi ostanu dio Herceg-Bosne, dok bi se većinski srpski gradovi u Herceg-Bosni, kao Kupres (51% Srba) i miješani hrvatsko-bošnjački gradovi u srednjoj Bosni pripojili Republici Srpskoj.[5] Jedino je ostalo neriješeno pitanje Posavine i Brčkog.[5] Na kraju su se Karadžić i Boban dogovorili da će prihvatiti međunarodnu arbitražu oko područja u Kupresu i sedam drugih gradova u Posavini.[5] Između Republike Srpske i Herceg-Bosne bila bi minorna bošnjačka država.[4]

Ocjene[uredi - уреди]

Miloš Vasić, vojni analitičar tiska Vreme izjavio je da je dogovor u Grazu "najvažniji dokument rata" s ciljem da ograniči sukob između hrvatskih i srpskih snaga dozvoljavajući im da se koncentriraju na uzimanje bošnjačkog područja od bosanskih snaga.[6] Hrvati Bosne i Hercegovine ovaj su sastanak vidjeli kao izdaju bošnjačkog saveznika.[1] ICTY ovaj sastanak smatra nastavkom dogovora iz Karađorđeva.[7] Washington Post usporedio je ovaj dogovor s Paktom Ribbentrop-Molotov o podijeli Poljske.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 Lukic, Rénéo; Lynch, Allen. Europe From the Balkans to the Urals: The Disintegration of Yugoslavia and the Soviet Union. Oxford University Press. 1996. Str. 210. - 212. ISBN 0198292007 ((en))
  2. Melčić, Dunja. Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen. VS Verlag. 2007. Str. 424. ISBN 978-3-531-33219-2 ((de))
  3. 3.0 3.1 Zlopaša, Ivan. Politička sudbina Hrvata u BiH. Hrvatski blok BiH. 2005. Str. 44.
  4. 4.0 4.1 Harden, Blaine. Warring Factions Agree on Plan to Divide up Former Yugoslavia. The Washington Post. 8. 5. 1992. Preuzeto 13. 9. 2011. ((en))
  5. 5.0 5.1 5.2 5.3 5.4 Kumar, Radha. Divide and fall?: Bosnia in the annals of partition. Verso. 1997. Str. 55. ISBN 1-85984-183-X ((en))
  6. Vasić, Miloš. The pattern of aggression. Balkan War Report. 1993. Str. 8. - 9. ((en))
  7. Prosecutor v. Tihomir Blaškić - Judgement. Ujedinjeni narodi. 3. 9. 2000. Preuzeto 13. 9. 2011. ((en))