Saborna crkva u Požarevcu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Požarevcu

Naziv crkve Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila
Lokacija Požarevac
Srbija
Izgrađena 1819
Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Požarevcu

Saborna crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Požarevcu je glavni i najveći pravoslavni hram u Požarevcu, smešten uz sedište vladičanski dvor Braničevske eparhije Srpske pravoslavne crkve. Saborna crkva u Požarevcu je središnja crkva eparhije.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Sabornu crkvu Svetih arhangela Mihaila i Gavrila podigao je knjaz Miloš Obrenović 1819. godine i za vreme njegovog boravka u Požarevcu. Crkvu je osveštao je 1823. mitropolit beogradski Agatangel. Prvobitno je izgrađena bez zvonika, isto kao neke značajne crkve tog vremena, u Kragujevcu ili Jagodini. Zvonik je kasnije dozidan.

Crkva je bila saborni hram Srpske pravoslavne crkve u kneževini. Pored toga što je podigao crkvu knjaz je, zajedno sa svojom porodicom i uglednim gostima, često posećivao i prisustvovao liturgijama koje su se u njoj održavale. Kasnije se sedište Srpske pravoslavne crkve preseljeno u Beograd, a crkva zadržava samo značaj za Požarevac i okolinu.

Ikone na ikonostasu naslikao je Nikola Marković 1870. godine. One imaju određenu istorijsku i umetničku vrednost.

U oltaru crkve nalazi se mermerni sveti presto koji je izrađen u Pešti, isklesan od crvenkastog mermera i uglačan do visokog sjaja.

Novi procvat crkva doživljava obnovom Braničevske eparhije 1921. godine sa sedištem u Požarevcu, kada ponovo postaje saborna. U skladu sa tim, u sklopu Saborne crkve, na samom ulazu u nju, između dva rata izgrađen se velelepni Eparhijski dvor.

Značaj[uredi | uredi kod]

Saborna crkva u Požarevcu je bogata prošlošću i svojom skoro jednostavnom arhitekturom, nesumnjivo spada u naše zanimljive i važne spomenike crkvene kulture. Sabornu crkvu je opština Požarevac, na predlog Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Smedereva, proglasila i za nepokretan spomenik kulture.

Izvori[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]