Saborna crkva u Mostaru
Saborna crkva u Mostaru bila je saborni hram eparhije zahumsko-hercegovačke Srpske pravoslavne crkve u periodu od 1873. do 1992. Bila je najveća crkva na Balkanu do kraja 19. stoljeća.[1]
Istorija[uredi | uredi kod]
Sagrađena je 1873. i predstavljala je jedan od simbola grada Mostara. Nalazi se na lokaciji Brankovac.[1] Posvećena je Svetoj trojici i bila je jedan od najviših pravoslavnih hramova na Balkanu. Hram je potpuno srušen tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine.[2] Hram je 15. juna 1992. granatiran pa zapaljen, a nedugo potom i miniran.[3]
Saborni hram Svete trojice građen je u periodu od 1863. do 1873. Novac za gradnju dao je srpski živalj Mostara i okoline. Veliki prilog poslao je sultan Abdul Aziz, a deo novca darovan je iz Carske Rusije. Graditelji crkve bili su hercegovac Spasoje Vulić i neimar Andrej Damjanov.
Hram je bazilikalne osnove, s malim i malobrojnim otvorima, nadogradnja je vizantijskog stila sa šest nejednakih kupola na visokim ostakljenim tamburima, koji su osvijetljavali unutrašnjost. Zvonik koji je građen u baroknom stilu, atike sa gotičkim i orijentalnim šiljcima i bogata plastika oko otvora, bile su stilske karakteristike Crkve Svete trojice u Mostaru.
Spoljne mere crkve u osnovi su 26 m x 45 m, visina centralne kupole je 30 m, a visina zvonika s krstom je 45 m. U unutrašnjosti crkve dominirali su elementi u bogatom pozlaćenom duborezu, impozantni oltar sa 44 ikone, klasicistička ulja na platnu, kružno stepenište s propovednicom i svečana prestola za vladiku i sveštenike. Krajem 20. stoljeća, centranu kupolu i južni zid oslikali su grčki freskoslikari. Velika trodelna kamena kapija, delo arhitekte Momira Korunovića, izvedena je početkom 20. stoljeća u stilu nacionalno-romantičarskog ekspresionizma.
Slava Saborne crkve u Mostaru jest praznik Pedesetnica (Silazak Svetog duha na apostole).[4]
Obnova hrama[uredi | uredi kod]
Obnova Crkve Svete trojice započeta je 2010.[5] U crkvi je 1888. sahranjen mitropolit Leontije Radulović, čije su mošti pronađene 2010. pri obnovi crkve.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Intervju: Gost: Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije (06,50 min)” (sr). Radio televizija Republike Srpske. 21. 8. 2011.. Pristupljeno 21. 8. 2011.[mrtav link]
- ↑ Srpska pravoslavna crkva: Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska (sh)
- ↑ „Sjećanje na Srbe stradale u dolini Neretve” (sr). Radio-televizija Republike Srpske. 15. 6. 2012.. Pristupljeno 16. 6. 2012.
- ↑ Srpska pravoslavna crkva: Slava Saborne crkve u Mostaru Arhivirano 2021-04-12 na Wayback Machine-u (sh)
- ↑ Počela obnova Saborne crkve u Mostaru
| Podignuti u 18. veku |  | |
|---|---|---|
| Podignuti u 19. veku | Karlovac (1785—1803, 2001—2007) • Požarevac (1819—1823) • Šibenik (1810—1827) • Šabac (1826—1831) • Zaječar (1834) • Kraljevo (1824—1839) • Beograd (1837—1845) • Novi Sad (1851) • Vranje (1858—1860) • Zagreb (1866) • Niš (1856—1872) • Mostar (1863—1873) • Sarajevo (1859—1874) • Nikšić (1875—1880) • Kragujevac (1869—1884) • Prizren (1856—1887) • Bosanski Petrovac (1890) | |
| Podignuti u 20. veku | ||
| Podignuti u 21. veku | ||