Pretkolumbovska umjetnost

Izvor: Wikipedia
Kolosalna glava kralja s lokacije San Lorenzo u pokrajini Veracruz, Mexico, kamen 2,9 x 2,1 m, civilizacija Olmeca, oko 1200-900 g. pr. Kr.

Američka umjetnost je umjetnička produkcija naroda srednje, južne i sjeverne Amerike prije dolaska Europljana (Kristofor Kolumbo, 1492.). U roku od samo pedeset godina nakon otkrića Amerike, Europljani su uništili dva velika Američka carstva: Azteke u Srednjoj Americi i Meksiku, te Inke na istočnoj obali Južne Amerike (Peru). Obje su bile visoke kulture s velikim gradovima, društvenim i vjerskim sustavima, te razvijenom umjetnošću i zanatima. Naravno, to su bila dva najutjecajnija naroda, ali ne i prvi. Npr. prije osvajačkog pohoda Azteka u 14. st., u srednjoj Americi su razvijene kulture imali i: Olmeci, Maya, Tolteci, Mixteci … Način na koji je Amerika razvijala teokratsko društvo, literaturu i monumentalnu arhitekturu, u potpunoj izolaciji od ostalog svijeta govori nam u korist teorije o paralelnom razvoju čovječanstva.

Srednja Amerika[uredi - уреди]

Rvač, olmečka skulptura u kamenu s lokacije La Venta, Mexico. Najstariji prikaz zmijolikog zmaja u Mezoamerici.
Hram zapisa iz Palenquea, Chiapas, Mexico.

Olmečka kultura je dobila ime po narodu Olmecima, nekoć nastanjenom u Meksiku (današnje savezne države Veracruz i Tabasco), a čiji potomci danas žive u Nikaragvi. Bila je raširena uz središnju i južnu obalu Meksičkog zaljeva (od 1500.-475. pr. Kr.), a najznačajnije nalazište je La Venta (zato se nazova i kultura La Venta) i San Lorenzo. Smatra se najstarijom izvornom kulturom među razvijenim kulturama srednje Amerike, a utjecaj joj je sezao od područja sadašnje države Guerrero u Meksiku do Salvadora. Obredni prostori su bili na trgovima ili nasutim zemljanim piramidama. Osebujna kamena plastika (oltari, goleme kamene glave, ljudske figure s nadutim obrazima), figurice od žada i nefrita, božanstva s crtama jaguara, potvrđuju raslojeno društvo (vladari, svećenici, rukotvorci, seljaci i dr.). Olmečku kulturu obilježava i razvoj kalendarske znanosti i sustava pisma (hijeroglifi).

Povorka Maya kraljeva, zidna slika iz Bonampak piramide, Chiapas, Mexico.
Maya stela iz Copána, Honduras.

Civilizacija naroda Maya, koja je očito oslonjena na olmečku kulturu, počinje negdje 1000. pr. Kr., a potpuno je izgrađena oko 300. pr. Kr. Tada je već završen proces raslojavanja društva (knezovi, plemstvo, slobodni ljudi i robovi). Razdoblje Stare države trajalo je od 317.-987. g. u kojoj se razvija kultura Maya koja se smatra najsjajnijom kulturom američkog kamenog doba. Maya su bili poljodjelci (pamuk, grah, kukuruz), imali su ideografsko majansko pismo, astronomiju, kalendar, kanale za navodnjavanje, igre s loptom, ali i visoko razvijeni umjetnički obrt. Proizvodili su višebojnu keramiku s realističnim motivima, skulpture u vapnencu i štuku, kamene stele s reljefima i natpisima, ceremonijalne kamene sjekire i dr. U skulpturi je vladao naturalistički (groteskni) stil koji je prepoznatljiv u neprekidnim reljefnim uzorcima čudovišnih ljudi i životinjskih oblika.

Kralj pije kakao, slika Mixteka iz Kodeksa Zouche-Nuttall, Nacionalni muzej, London.

Politeistički religijski sustav najbolje je sačuvan u djelima likovne umjetnosti, uporabnim predmetima i pisanim spomenicima. Bogove su častili obrednom hranom i pićem, te žrtvovanjem životinja i ljudi na posebno izgrađenim oltarima u obliku stepenastih piramida (Chichén Itzá). Na čelu hijerarhije svećenstva stajao je veliki svećenik (Ahau Can Mai). Maya su vjerovali u božansko podrijetlo kraljeva, štovali su pretke, a mrtve su pokapali.

Danas narod Maya (oko 2 milijuna) živi na Yucatánu u južnom Meksiku, Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru.

Mizteki ili Mixteci u južnom Meksiku (Oaxaca) su razvili svoju kulturu od 6. st. na koju je utjecala toltečka kultura. Vrhunac je doživjela oko 1000. g. što je vidljivo iz živopisne keramike, zlatnim predmetima, tirkiznim mozaicima, rezbarijama od kosti, brušenom polu-dragom kamenju i dr. Radovi u zlatu i polu-dragom kamenju su bili veličanstveni. Jasna odrednica njihovog rada bila je uporaba tirkiznog mozaika, npr. na Dvoglavoj zmiji.

Dvoglava zmija Mixteca s tirkiznim mozaikom, Nacionalni muzej, London.

Azteci, indijanski narod koji je u 14. st. sa sjevera prodro na Meksičku visoravan i na otoku usred jezera Tezcuco sagradio svoju prijestolnicu Tenochtitlán (današnji grad México), od svojih susjeda su preuzeli staru kulturu Mezo-Amerike čije su odlike slikovno pismo i piramidalni hramovi. Najveći spomenik Azteka je religijski kompleks u glavnom gradu Teotihuacanu s Piramidom sunca (oko 10. st.) koja podsjeća na pojednostavljenu verziju stepenaste piramide u ranoj Mezopotamskoj kulturi (zigurat). Azteci su vjerovali da prinošenjem ljudskih žrtava osiguravaju kretanje Sunca i stabilnost svemira. Uz poljodjelstvo (kukuruz, duhan, kakao, pamuk) imali su razvijen obrt (obrada bakra, bronce, zlata i srebra) i trgovinu; poznavali su slikovno pismo i kalendarski sustav.

Godine 1519.-1521. pokorio ih je Hernando Cortés sa šačicom španjolskih konkiskadora. Danas na području Meksika živi još oko 750 000 potomaka Azteka, većinom kao poljodjelci i industrijski radnici.

Južna Amerika[uredi - уреди]

Nazca linija u obliku kolibrija, Pampas de Jumana, Peru.

Nekoliko stotina godina prije osnivanja Inka carstva, andske civilizacije koja se paralelno razvijala s Aztečkom, narod Mochica (200. g. pr. Kr. – 800.) razvio je antropomorfnu grnčariju koja je bila zapanjujuće realna.

Nazca kultura je također cvala u regiji Nazca između 300. i 800. g. pr. Kr. Oni su zaslužni za slavne Nazca linije i impresivni sustav podzemnih akvadukta koji su i dan danas u funkciji u Peruu. nalazi se U pampi, blizu akvadukta gdje se nalaze Nazca linije, nalazi se ceremonijalni grad Cahuachi (1.-500. g.) s Inka vidikovcem koji je dodat nakon što su Inke osvojile ovo područje.

Inka zidine Sacsahuamána (Sacsayhuamán), Cusco, Peru.
Inka tunika iz 1550. g.

Inke (Inka na kečuanskom znači: gospodin, knez, kralj) su, kao i Azteci, bili ratnici, a ne umjetnici. Inka država se 1430. g. rasprostirala od južne Kolumbije na sjeveru do sredine Čilea, obuhvativši 4000 km². Njihova najznačajnija djela su monumentalne utvrde, utvrde i hramovi koji su dominirali gradovima kao što su: Cusco, Suzeo, Ollantaytambo i Machu Picchu. Ovi spomenici vrijede najviše zbog originalnih trapezastih otvora, te načina gradnje koji pokazuje iznimnu vještinu oblikovanja i uklapanja kamenih blokova neobičnih oblika s nevjerojatnom preciznošću (s obzirom da nisu poznavali kotač). God. 1523. osvojio ju je španjolski konkistador Francisco Pizarro, premda su se Inka očuvali u brdima. Najvažnija djela Inka umjetnosti su obojeni tekstilni predmeti i obojena keramika. Golemo umjetničko blago je propalo u doba španjolskog osvajanja.

Europski umjetnici i kolekcionari su se divili tehničkom savršenstvu predmeta koji su španjolski osvajači donijeli sa sobom, ali tek danas u njihovoj ljepoti vidimo umjetnička djela.

Totem poglavice Kiana, Kechican, Aljaska. Obojena fotografija iz 19. st.

Sjeverna Amerika[uredi - уреди]

Mesa Verde naselje Pueblo indijanaca, Colorado, SAD.

U Sjevernoj Americi postojala su mnoga nomadska plemena „crvenih indijanaca“ koji nisu ostavili građevine zbog svog načina života. Iznimka su Pueblo indijanci koji su živjeli od Ohioa do Mississippija s stambenom i grobnom arhitekturom ogromnih razmjera, građeno opekama od sušenog blata. Jedina skulptorska djela „crvenih indijanaca“ su totemi i maske sa životinjskim i ljudskim likovima. Danas možemo uživati u totemima gotovo netaknute kulture u sjeverozapadnoj obali Amerike (Oregon, Kanada i južna Aljaska).

V. također[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]