Pomorska arheologija

Izvor: Wikipedia

Pomorska arheologija istražuje, tumači i čuva pomorsko naslijeđe čovječanstva.

Njezine tri grane proučavaju podmorje, plovidbu i pomorske kulture.

Podmorska arheologija[uredi - уреди]

Ovo je arheologija brodskih olupina i njihovih nalazišta.
Ona proučava kako dolazi do brodoloma, kako brod tone na dno, te kako se ostaci broda i tereta raspadaju kroz vrijeme.
U podmorskoj arheologiji vrlo su važne tehnike proučavanja olupina i održavanje arheoloških nalaza.

Povijest[uredi - уреди]

Već Aristotel u 4. stoljeću prije Krista spominje ronioce koji su kao pomagalo imali brončano zvono sa zrakom. Kasnije, u starom Rimu, Urinatores su vadili bogate terete iz potonulih brodova.

Ipak, sve do 17. stoljeća, unatoč projektima izumitelja poput Leonarda da Vincija, stvari su napredovale sporo. Novi poticaji, koje su između ostalih dali Kessler i Halley (vidi dolje), pokrenuli su niz istraživanja i izuma do naših dana.

Od prvog ronilačkog zvona do ronilačkog odijela Gagnana i Cousteaua, podmorska istraživanja jako su napredovala. Čovjek se malo-pomalo sve više udaljavao od morske površine, pa danas može raditi na 300 metara dubine, spuštati se pojedinačno do 600 metara i u podmornici do 11 000 metara.

Kronologija[uredi - уреди]

1. stoljeće prije Krista - Ronioci zvani Urinatores vade jedan dio amfora iz rimske olupine kod grada Madrague de Giens.
4. stoljeće naše ere - Rimski pisac Flavije Renat govori o čovjeku koji se kreće pod vodom udišući zrak iz mješine.
15. stoljeće - Leonardo da Vinci u Codex Atlantica crta ronilačke peraje i disalicu.
1535. - Francesco de Marchi u drvenoj kacigi i kristalnom viziru zaranja do potonulog rimskog broda u jezeru Nemi.
1616. - Franz Kessler izrađuje prvo ronilačko zvono.
Kraj 17. stoljeća - Edmond Halley usavršava Kesslerovo zvono.
1797. - Usavršen je Klingertov stroj. Ronilac je i dalje spojen na uronjeni sanduk sa zrakom pod pritiskom.
1837. - Auguste Siebe izrađuje prvo praktično ronilačko odijelo, koje se puni zrakom pomoću pumpe na površini.
1926. - Yves Le Prieur izrađuje prvo ronilačko odijelo s vlastitim punjenjem.
1934. - Louis de Corlieu izrađuje prve ronilačke peraje.
1943. - Gagnan i Cousteau izrađuju ronilačko odijelo s regulacijom kisika.
1950. - Arheolog Nino Lamboglia vadi amfore iz olupine rimskog broda u Albengi pomoću mehaničkog vitla.
1952. - Prvo podmorsko arheološko istraživanje pod vodstvom Cousteaua na nalazištu Grand Congloué u Marseilleu.

Tehnike istraživanja[uredi - уреди]

Kao prvo, nalazište treba očistiti. Kad je pokriveno gustim algama, koristi se štrcaljka, koja razbija sediment. Kad je nalazište čisto, polaže se referentna mreža koja služi za računanje koordinata. Klasična je metoda postavljanje četverokutne mreže najlonskih žica ili PVC-cijevi s kvadratima od 2x2 ili 4x4 metra.

Olupina se istražuje pomoću jakih podvodnih usisavača na zrak i na vodu. Nalazi se izravno numeriraju, te se na njihove fotografije stavlja oznaka. Zatim se numerirani nalazi unose u plan.

Odnedavno je moguće i virtualno podmorsko istraživanje - strojevi snimaju tisuće fotografija olupine, koje se zatim rekonstruiraju u jednu sliku na kompjuteru.

Određivanje starosti[uredi - уреди]

Zahvaljujući nuklearnoj fizici i akceleratorima, dovoljna je mala količina ugljika s nekog predmeta da se odredi njegova starost.

Dendrokronologija je tehnika koja omogućuje vrlo precizno određivanje starosti arheoloških nalazišta koja sadrže drvo. Posebno je korisna za potonule drvene brodove. Zapravo, ova tehnika proučava godove na drvetu i određuje klimatsko razdoblje koje odražavaju ti godovi.

Radiografija se koristi za proučavanje metalnih predmeta, npr. oružja koje je prekriveno tvrdim morskim segmentima.

Održavanje[uredi - уреди]

Elektroliza čisti površine određenih metala, kao što je olovo ili srebro, kao i metalnih površina koje nisu dostupne drugim tehnikama, npr. unutrašnjost brončanih topova. Osim toga, služi i za stabilizaciju i dekontaminaciju nekih metala jer skida kloride koji se talože na arheološkim metalima.

Obično sušenje isparavanjem može uništiti arheološku kožu ili drvo kad su puni vode. Zato se koristi liofilizacija, kontrolirano sušenje uz kemijsku obradu. Predmet se prvo impregnira, zatim se zamrzne, a onda se led pod niskim pritiskom pretvara u paru a da ne prođe kroz tekuće agregatno stanje. Para se zatim kondenzira na vrlo niskoj temperaturi.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]


Wiki Nedovršeni članak Pomorska arheologija je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.