4. vijek

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa 4. stoljeće)
Istočna hemisfera na početku 4. vijeka.
Istočna hemisfera na kraju 4. vijeka.
Milenijum: 1. milenijum
Vijekovi: 3. vijek · 4. vijek · 5. vijek
Decenije: 300-e 310-e 320-e 330-e 340-e
350-e 360-e 370-e 380-e 390-e
Kategorije: RođenjaSmrti
NastanciPrestanci


4. vijek je razdoblje koje je trajalo od 301. do 400. godine. U Evropi se tradicionalno smatra dijelom Starog vijeka, odnosno početkom perioda poznatog kao kasna antika.

Sadržaj/Садржај

Pregled [uredi - уреди]

Za istočnu hemisferu u 4. vijeku je karakteristično da su se dotadašnja svjetska carstva sa različitim rezultatima pokušavala oporaviti od kriza u ranijim periodima, odnosno bila izložena novim iskušenjima, bilo u obliku eksternih demografskih pritisaka, bilo u obliku novih religija i ideologija.

Na zapadu je Rimsko Carstvo nakon određene stabilizacije pod sistemom tetrarhije početkom vijeka ponovno postalo žrtvom građanskih ratova. Oni su međutim potrajali relativno kratko, i to zahvaljujući tome što je njihov pobjednik Konstantin Veliki prihvatio kršćanstvo, ne samo kao vlastitu religiju nego i kao jedno od sredstava kojim će legitimirati svoju i vlast svojih nasljednika. Otada pa nadalje će svi rimski carevi, uz izuzetak Julijana Apostate, biti kršćani, a dotada progonjena kršćanska Crkva postaje ne samo ozakonjena, nego i jedan od temelja društvenog poretka. Pod njenim uticajem će kršćanstvo do kraja vijeka postati državna religija, a sve druge religije postati marginalizirane i na kraju zabranjene, započevši proces koji će dovesti do kraja dotadašnje antičke kulture. Crkva je, međutim, nakon dolaska na vlast bila izložena i unutrašnjim sukobima vezanim uz doktrinarna pitanja; oni, uključujući arijanski spor, dobivaju i političku dimenziju i u drugoj polovici vijeka dovode do novih političkih nestabilnosti. Provala Huna na područje Istočne Evrope dovodi do potiskivanja Gota i drugih germanskih naroda na zapad, što će započeti Veliku seobu naroda i rimske granice ponovno staviti pod snažan pritisak, kome je rimska vojska, a pogotovo nakon katastrofalnog poraza u bitci kod Hadrijanopolja sve teže mogla odolijevati.

Na istoku je političko jedinstvo Kine, ranije ostvareno pod dinastijom Jin kompromitirano kada su se njeni članovi upustili u bratoubilački Rat Osam prinčeva, koji je materijalno i moralno iscrpio zemlju u toj mjeri da su Wu Hu nomadi početkom vijeka započeli veliki ustanak i do 316. uspjeli zauzeti sjevernu Kinu, izazvavši brojna razaranja i egzodus kineskog stanovništva na jug. Dinastija Jin je sigurno utočište pronašla tek u južnoj Kini gdje je sa sjedištem u današnjem Nanjingu stvorila koliko-toliko stabilni režim u kome se nastavila razvijati tradicionalna kineska kultura i civilizacija. Na sjeveru su pobjednički Wu Hui uspostavili niz država kasnije poznatih kao Šesnaest kraljevstava. Od njih je najmoćnija bila Raniji Qin koja je oko 376. uspjela nakratko ujediniti cijelu sjevernu Kinu; njen pokušaj da uništi dinastiju Jin i proširi vlast na jug je, međutim, zaustavljen u na rijeci Fei 383. što je dovelo do njenog kolapsa. Pod vlašću Wu Hua je u sjevernoj Kini dotada dominantni taoizam počeo mijenjati budizam čiji će misionari po prvi put doprijeti i do susjedne Koreje.

Glavni događaji i razvoji [uredi - уреди]

Važnije osobe [uredi - уреди]

Izumi i otkrića [uredi - уреди]

Izvori [uredi - уреди]

Milenijum Vijek
4. pne.: 40. pne. 39. pne. 38. pne. 37. pne. 36. pne. 35. pne. 34. pne. 33. pne. 32. pne. 31. pne.
3. pne.: 30. pne. 29. pne. 28. pne. 27. pne. 26. pne. 25. pne. 24. pne. 23. pne. 22. pne. 21. pne.
2. pne.: 20. pne. 19. pne. 18. pne. 17. pne. 16. pne. 15. pne. 14. pne. 13. pne. 12. pne. 11. pne.
1. pne.: 10. pne. 9. pne. 8. pne. 7. pne. 6. pne. 5. pne. 4. pne. 3. pne. 2. pne. 1. pne.
1.:   1.   2.   3.   4.   5.   6.   7.   8.   9. 10.
2.: 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.
3.: 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
4.: 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40.