Oktobarska diploma

Izvor: Wikipedia
Oktobarska diploma
Oktoberdiplom
Portret Franje Josipa I.
Portret Franje Josipa I.
Država  Austro-Ugarska
objavljivanje povelje 20. oktobar 1860. [1]

Oktobarska diploma (njemački: Oktoberdiplom, mađarski: Októberi diploma, češki: Říjnový diplom, poljski: Dyplom październikowy) bila je povelja od 20. oktobra 1860. kojim je car Franjo Josip obznanio novi ustav austrijske monarhije[1], i time obilježio kraj svoje devetogodišnje apsolutističke vladavine.

Puni naslov tog dokumenta bio je zapravo; Carska povelja od 20. oktobra 1960. o uređenju unutrašnjeg državno-pravnog uređenja monarhije (njemački: Kaiserliches Diplom vom 20. Oktober 1860 (R.G.Bl. 226/1860) zur Regelung der inneren staatsrechtlichen Verhältnisse der Monarchie.

Iako i danas ima tumačenja da je njome car vratio svojim narodima ustav - Oktobarska diploma i nije bila ustav u današnjem smislu te riječi, jer je zapravo ponovno osnažila moć konzervativnog plemstva dajući mu veće ovlasti nad svojim zemljama kroz program aristokratskog federalizma (Zemaljske dijete).

I pored svih njenih nedostataka većina historičara se slaže da je Oktobarska diploma označila početak razdoblja ustavnih reformi carstva.

Historija[uredi - уреди]

Pozadina nastanka Oktobarske diplome[uredi - уреди]

Teški porazi od Kraljevine Pijemont-Sardinije koje je Austrijsko Carstvo doživjelo 1859. u Austrijsko-sardinijskom ratu, jasno su pokazali svu slabost austrijske birokracije i vojske, i označili kraj neoapsolutističke vladavine. [1] Car Franjo Josip, nije imao više kud, pa je morao početi neke reforme da nekako smiri naraslo nezadovoljstvo svih društvenih slojeva u carstvu, prije svega da ponovno dobije podršku bogate buržuazije i plemstva, i tako spasi svoje carstvo.

Već je od marta 1860. car počeo jačati svoje Reichsrat (Carevinsko vijeće), proširujući njegov sastav i dajući mu sve veću ulogu (i nadalje samo savjetodavnu) nad velikim financijskim i zakonodavnim problemima koja su tištila zemlju, uključujući i izradu novog ustava. U tom Proširenom Reichsratu sastavljenom od manje više od visokog plemstva, prevladavala je federalističko-autonomaška frakcija[1]koja je načelno bila protiv drastičnih ustavnih reformi (demokracija, parlament, slobodni izbori) već je zapravo tražila restauraciju prijašnjeg stanja i obnovu plemićkih Dijeta.

Kratkotrajni život Oktobarske diplome[uredi - уреди]

Oktobarska diploma vratila je stare feudalne Dijete po krunskim zemljama carstva (pokrajinske parlamente) i predvidila zajednički centralni parlament Reichstag od sto članova, koji bi bio sastavljen od delegiranih poslanika iz pokrajinskih Dijeta. On je i nadalje trebao imati samo savjetodavnu funkciju, sa proširenim ovlastima po pitanju financija. On praktički uopće nije zaživio jer su pokrajinske Dijete odbile raticifirati njegov status.

S druge strane ni rad proširenog Reichsrata (Carevinskog vijeća) nije zadovoljio nikog, jer su državne financije i nadalje su tonule, austrijska strana nije bila zadovoljna količinom ovlasti koje su dane pokrajinskim dijetama, a ugarsko -slavenski dio je bio razočaran količinom vlasti koja je ostala u rukama cara.

Za provedbu Oktobarske diplome bio je zadužen ministar unutrašnjih poslova grof Agenor Gołuchowski, koji ni sam nije bio u potpunosti zadovoljan njome, [1]pa je njena provedba i s te strane šepala.

Kraj Oktobarske diplome[uredi - уреди]

Od samog početka taj novi ustav dočekan je na nož od strane austrijskih liberala ali i ugarskog stanovništva, koji su masovno u znak protesta prestali plaćati porez.

Kad je krajem 1860. Anton von Schmerling postao državni sekretar, njemu je car povjerio zadatak revizije Oktobarske diplome u novi ustav koji je trebao zadovoljio sve. Tako da je ubrzo Oktobarsku diplomu zamjenio novi centralistički ustav nazvan - Februarski patent objavljen 1861.[1]

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 "Oktoberdiplom 1860" (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.o/o363636.htm. pristupljeno 9. 09. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]