Novi vijek
Novi vijek (njemački: Neuzeit), rjeđe moderna historija, je naziv za historijsku epohu, odnosno period svjetske historije koji je slijedio srednji vijek, a čiji se početak tradicionalno smješta u 1492. godinu, odnosno vezuje za Kolumbovo otkriće Amerike. Dio historičara, pak, za početak novog vijeka uzima 1453. godinu, odnosno pad Carigrada. U svom najširem smislu se Novi vijek opisuje kao period koji traje do današnjeg dana.
U užem smislu se pod time podrazumijeva period koji je završio Oktobarskom revolucijom 1917. odnosno Prvim svjetskim ratom (1914 -1918). Period koji ga slijedi se zove Najnovije doba ili savremena historija.
Novi vijek se ponekad dijeli i na dva perioda: rani novi vijek, koji je trajao od početka 16. do početka 18. vijeka, odnosno završio industrijskom revolucijom te Novi vijek u još užem smislu.
| Ljudska historija |
|---|
| ↑ Kameno doba |
|
| ↓Budućnost |
Osnovne odlike Novog vijeka [uredi - уреди]
Novi vijek počinje otkrićima u oblasti nauke, tehnike, privrede i upoznavanja sopstvene planete. Nova tehnička otkrića kao što su pronalazak kompasa i durbina, ili izgradnja nove vrste brodova-karavela, omogućila su i ubrzala geografska otkrića.
Značajni naučnici Novog vijeka [uredi - уреди]
Nauka u Novom vijeku nije više pod direktnim uticajem crkve. Ističu se matematičari i astronomi Nikola Kopernik, Johan Kepler, Galileo Galilej i Đordano Bruno. Najpoznatiji filozofi su Rene Dekart i Frensis Bekon.
Kultura Novog vijeka [uredi - уреди]
Razvija se kapitalizam čiji je nosilac građanska klasa. Broj pismenih ljudi povećava se zahvaljujući Johanu Gutenbergu koji je otkrio mašinu za štampanje.
Arhivi za procavanje istorije Novog veka su u:
-Becu -Istambulu -Veneciji -Vatikanu