Maksim Mrvica
Maksim Mrvica | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 3. svibnja 1975. |
| Mjesto rođenja | Šibenik, |
| Zanimanje | Glazbenik, pijanist |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1999.-danas |
| Žanr | Klasična glazba, Crossover, Techno-klasika |
| Instrument | Glasovir |
| Ostalo | |
| Nagrade | Dobitnik Diskografske nagrade Porin |
| Službene stranice | Službene stranice |
Maksim Mrvica (Šibenik, 3. svibnja 1975.), hrvatski pijanist.
Životopis[uredi | uredi kod]
U Šibeniku je završio osnovno i srednje muzičko obrazovanje u klasi prof. Marije Sekso. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati, da bi s nepunih dvanaest godina svirao svoj prvi koncert s orkestrom. Inače, prezime Mrvica potječe sa šibenskog otoka Žirja.
Nakon brojnih koncerata u rodnom gradu, 1993. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu te studira u klasi prof. Vladimira Krpana, kod kojega je 1998. godine diplomirao s odličnim uspjehom. Iste godine upisuje jednogodišnji studij usavršavanja na Konzervatoriju Franz Liszt u Budimpešti u klasi prof. Lászla Baranyaya.
Od ožujka 2000. godine usavršava se na konzervatoriju Alexander Skrjabin u Parizu u klasi prof. Igora Laszka.
Nastupao je u svim većim hrvatskim gradovima te u Salzburgu i Beču (Austrija), Genevi (Švicarska), Budimpešti (Mađarska), Parizu (Francuska) i St. Petersburgu (Rusija). Uspješno je snimao za Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Surađivao je s orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a (Alan Buribaev). Dobitnik je nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim pijanističkim natjecanjima, od kojih prve nagrade na Državnom natjecanju učenika glazbe u Zagrebu, Rektorove nagrade Sveučilišta grada Zagreba za akademsku godinu 1997./98., nagrade austrijskog Rotary cluba 1998. godine, prve nagrade na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Nicolai Rubinstein u Parizu 1999., te prve nagrade na pijanističkom natjecanju Portoise u Parizu 2001.
Osim redovnog studija na Akademiji, usavršavao se i na brojnim majstorskim tečajevima aktivno sudjelujući na seminarima kod priznatih svjetskih pedagoga i pijanista kao što su Igor Laszko, Semiom Balshem, Edit Picht-Axenfeld, László Baranyay, Nina Kazimirova, Virginio Pavarana, Sergej Senkov i Christine Paraschos.
Dobitnik je Diskografske nagrade Porin 2002. za najbolji album u kategoriji klasične glazbe.
Na svojim albumima spaja klasičnu s pop/rock glazbom.
Diskografija[uredi | uredi kod]
- Studijski albumi
- 1999. – Gestures (Lisinski Studios)
- 2003. – The Piano Player (EMI)
- 2004. – Variations Part I & II (EMI)
- 2005. – A New World (EMI)
- 2006. – Electrik (EMI)
- 2007. – Pure (MBO)
- 2008. – Pure II (MBO)
- 2008. – Greatest Maksim (EMI)
- 2010. – Appassionata (Universal)
- 2012. – The Movies (Universal)